AI serijal: Planeta Sarajevo (A. Sidran)

“Bosna nije razorena mržnjom, kako je mnogima zgodno pretpostavljati, već raširenim nepoznavanjem mržnje.” (Abdulah Sidran)

Muzika uz post: Schubert: String Quartet No. 14 “Death and The Maiden”

Abdulah Sidran (rođen 2. oktobra 1944.) je naš najveći živući književnik. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Sarajevu. Apsolvirao na Filozofskom fakultetu, grupa jugoslavenskih književnosti i srpskohrvatskog jezika. Bio je urednik lista “Naši Dani”, deset godina radio na Radničkom univerzitetu “Đuro Đaković”, potom desetak godina kao profesionalni književnik. Uređivao je omladinske listove i časopise, predavačke tribine. Do aprila 1992. bio je zaposlen na RTV Sarajevo, kao vodeći dramaturg. U književnosti se javio šezdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika koju često nazivaju “šezdesetosmaškom”. Za svoje pjesničke knjige nagrađivan je književnim i društvenim priznanjima (Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Godišnja nagrada Udruženja književnika BiH, Godišnja nagrada Izdavačkog preduzeća “Svjetlost”, Zmajeva nagrada) U ratu objavljena, knjiga njegove poezije “Sarajevski tabut” nagrađena je priznanjem, “Nagradom slobode”, PEN-centra Francuske. Izbori iz njegove poezije prevedeni su na engleski, njemački, francuski, italijanski. Scenarista je filmova ”Sjećaš li se Dolly Bell?”, ”Otac na službenom putu”, ”Kuduz”. Redovni je član Akademije nauka i umjetnosti BiH i majstorski kandidat u šahu. Živi i radi u Sarajevu.

U ovom serijalu obradio sam jednu njegovu ratnu pjesmu o Sarajevu, koristeći kompjuterske impresije pojedinih strofa sa AI programom Midjourney. Dole je prvo dat prikaz pjesme na bosanskom jeziku, a ispod je obrada pojedinih strofa (engleski) kroz Midjourney AI.

Planeta Sarajevo

Poslušajte kako diše
Planeta – Sarajevo.
Poslušajte kako plače Djevojka:
“Smrti, nemoj me uzeti!”

Koliko smo puta plačući kazivali
naše žarke molitve za mir?
Ne haje Smrt za djevojačkom suzom,
ne haje Smrt za ljudskom molitvom.

Poslušajte kako diše
Planeta Sarajevo.
Pogledajte kako cvate
Planeta Sarajevo!
Čujete li kako njenim žilama
krv neumitno kola?

Ljudi, eno, idu – popravljaju zube.
Ljudi, eno, idu – djecu vode na šišanje.
Eno, ljudi idu – kupuju novine.
Onaj, vidi, uzgaja golubove!
Onaj, pogledaj, ne može da živi – bez ukrštenih riječi.

Vidi kako ljudi idu zaneseni poslom!
Kako su samo prekonoć ostarjeli!
Od čeg su se, tako naglo,
svi od reda – proljepšali?

Na Planeti Sarajevo,
vidio sam čovjeka –
puši lulu – i žuri!

Vidio sam,
na Planeti Sarajevo,
jedan čovjek jede – i plače!

Vidio sam djevojčicu,
na Planeti Sarajevo,
u parku kojeg nema, bere cvijeće kojeg – nema!

Nije ovo rat – u ratu, posvuda, ima cvijeća – ovo je Borba od Iskona!
U njoj se biju dva načela – od Iskona do Sudnjeg dana – načelo Dobra i načelo Zla!

Neka nikad ne prestane
između Zla i Dobra borba!
Zar da nestane
sa Svijeta Dobro?

Zar da Djevojka
u ruku ljubi
Kosca Smrtonosca?

Čujete li kako plače:
“Smrti, nemoj me uzeti”?
Ne plači, djevojko,
ne drhti, kćeri lijepa!

Nikad i nikad
prestati neće
između Zla i Dobra borba.

(Sarajevo, 01. 02. 1994)


Dole je dat prikaz ove Sidranove pjesme, onako kako je to “zamislio” AI Midjourney program, po pojedinim strofama (na engleskom).

1:

Planet Sarajevo

2:

Listen to the breathing of Planet Sarajevo.
Listen to the girl crying: “Death, don’t take me along!”

3:

How many times have we whispered in tears our ardent prayers for peace?
But Death cares not for the girl’s tears, death cares not for the human prayers.

4:

Listen to the breathing of Planet Sarajevo,
Observe how full of bloom Planet Sarajevo is.
Can you hear the blood rushing inexorably through its veins?

5:

People go to have their teeth filled.
People go to take children for a haircut.
People go and buy newspapers.
The one over there breeds pigeons!
This one, here, cannot live without crossword puzzles.

6:

See how people move along carried away with work!
See how all of them have aged overnight!
What has made them, all of them, suddenly so beautiful?

7:

On Planet Sarajevo
I saw a man smoking a pipe and rushing by!

8:

On Planet Sarajevo
I saw a man eating and crying!

9:

I saw a little girl, on Planet Sarajevo,
in the park which was not, picking flowers that were not!

10:

This is not war,
in a war, there are flowers everywhere,
this is the Struggle from the Beginning of Time!
In it two principles are fighting from the Beginning of Time to Judgement Day,
the principle of Good and the principle of Evil!
Let there never be an end to the struggle between Good and Evil!

11:

Should Good disappear from this Earth
Should the Girl kiss the hand of Death the Reaper?

12:

Don’t you hear her crying: “Death, please don’t take me along!”?
Don’t cry my girl, don’t cry my beautiful daughter!

13:

Never, never will there be an end to the struggle between Good and Evil.

(Sarajevo, 1. February, 1994)

AI serijal: nastanak čovjeka

“Light will be thrown on the origin of man and his history.” (Charles Darwin)

Muzika uz post: Pearl Jam – Do the Evolution 

Malo sam se igrao sa Midjourney AI i rezultat su slike ispod.


U razgovoru sa ChatGPT, evo kakav sam odgovor dobio na pitanje: “Šta je smisao ljudskog života?”:

“The meaning of life is a complex and highly personal question that has puzzled philosophers and theologians for centuries. It is a question that has no single answer, as different people may have different ideas about what gives their life meaning. For some people, the meaning of life may be found in relationships and connections with others, such as family, friends, and loved ones. For others, it may be found in personal achievements and accomplishments, or in helping others and making a positive impact on the world. Other people may find meaning in their spiritual or religious beliefs, or in their sense of purpose and mission in life. Some people may find meaning in the simple pleasures and experiences of daily life, such as enjoying nature, experiencing new cultures, or engaging in hobbies and interests. Ultimately, the meaning of life is a deeply personal and subjective concept that may be different for each individual. It is up to each person to determine what gives their life meaning and purpose, and to pursue those things that bring them fulfillment and happiness.” (ChatGPT).

Inače, Chat Generative Pre-trained Transformer (ChatGPT) je chatbot koji je razvio OpenAI. ChatGPT je izgrađen na OpenAI GPT-3.5 familije velikih jezičkih modela i fino je podešen s tehnikama nadziranog učenja. ChatGPT je pokrenut kao prototip u novembru 2022. i brzo je privukao pažnju svojim detaljnim i artikuliranim odgovorima u mnogim naučnim područjima.

A evo šta hrvatska enciklopedija (Mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.) kaže o čovjeku:

Čovjek (grčki ἄνϑρωπος, latinski homo), fizički najsavršenije živo biće u prirodi, koje u sebi ujedinjuje sva obilježja i postignuća tjelesnoga života; metafizički, biće sposobno ne samo transcendirati vlastiti tjelesni bitak, osjetilnost i izravnu danost sebe i izvanjskoga svijeta nego, zahvaljujući toj distanciji (M. Scheler), istodobno prodrijeti do zadnjega temelja stvari i na kraju do apsolutnoga bitka, Boga. Taj dvostruki, fizičko-metafizički značaj čovjekova bitka kazuje kako čovjek ima ne samo prirodne i osjetilne osobine, tj. nagone, potrebe i emocije, nego zaposjeda i ujedno stvara neprirodne zbiljnosti kakve su duhovnost, društvenost i povijesnost, te posjeduje svijest i samosvijest, ima moralni i ćudoredni habitus, pa je kultivirano, institucionalizirano, umjetničko i religiozno biće. Štoviše, sam čovjekov prirodni bitak pokazuje specifičnosti koje upućuju na to da je u ljudskoj evoluciji sudjelovala sama ljudskost, tj. kultura, zbog čega ni ljudsko tijelo ni ljudski organizam nisu jednoznačno svodivi na prirodnost. Čovjekov ekscentrični položaj u svijetu (H. Plessner) kazuje da čovjek iskače iz naravnoga prostora i vremena, obitava u artificijelnom svijetu i trajno je suočen s mogućnošću ništavila. Najrazličitiji pokušaji određenja čovjeka kao animal rationale, tool making animal, zṓon politikón, zṓon lógon ékhon, homo ludens itd. pokazuju se preuskima da bi obuhvatili sve bogatstvo životnih oblika i područja čovjekova samoozbiljenja. Zbog nemogućnosti davanja takve cjelovite odredbe ostaje prihvatljivom Plessnerova teza o skrivenom čovjeku (homo absconditus), kojega se skrivenost zrcali upravo u njegovoj ontološkoj nedovršenosti, tj. u otvorenosti prema svijetu u cjelini. Ta otvorenost donosi opterećenost onime novim, iznenađujućim i neočekivanim (A. Gehlen) i čovjek se od te punine rasterećuje tako što simbolički (E. Cassirer) prerađuje tu bujicu dojmova, a to je okvir u kojem se konstituira artikulirani jezik kao ono što ga bitno razlikuje od svih drugih bića na Zemlji. Jezik je univerzalni medij u kojem dolazi do izražaja sva složenost njegova odnosa prema svijetu u cjelini. Tek ta tri elementa, čovjekova naravnost, umnost i jezik, čine temelj za razumijevanje onoga što čovjek uopće jest.

Prema morfološko-anatomskim svojstvima, te svojom društv. organizacijom, čovjek je u prirodnom sustavu živih bića dvonožni sisavac uspravna hoda, iz reda Primata, natpor. Hominoidea (zajedno s čovjekolikim majmunima), por. ljudi, Hominidae, vrste Homo sapiens.

Već je C. Linné u svojoj sistematici Prirodni sustav (Systema naturae, 1735) svrstao čovjeka, pod imenom Homo sapiens i Homo silvestris, zajedno s višim majmunima među primate. Prva nejasna naziranja o životinjskom podrijetlu čovjeka nalaze se u djelima G. L. L. Buffona (1749). J. N. Lamarck je u svojem djelu Zoološka filozofija (Philosophie Zoologique, 1809) prvi postavio pitanje o životinjskom podrijetlu čovjeka, i sam još neodlučan pred tim velikim i značajnim zaključkom transformizma. Ch. Darwin je u djelu Čovjekovo podrijetlo… (The Descent of Man, and Selection in Relation to Sex, 1871) iznio teoriju o razvoju čovjeka iz pradavnih oblika životinja i postavio tezu o tzv. prastarom članu (engl. ancient member) iz skupine čovjekolikih majmuna kao ishodišnoj fazi u dugom procesu očovječivanja (hominizacije): stvaranje vlastitih sredstava za opstanak, djelatno mijenjanje svijeta (a ne pasivno prilagođivanje svijetu) kao i svrhovito svjesno izdizanje iznad životinja, karakterom svojega rada.

Evolucija čovjeka, u najširem značenju toga pojma, bavi se proučavanjem načina preobrazbe i oblikovanja pripadnika roda Homo, odgovara na pitanja odakle dolaze, na koji su način različite vrste nastajale i nestajale te određuje razdoblje u kojem su postojale. Ona proučava biol. svojstva koja obilježavaju promatrane vrste i uzroke njihovih promjena. Većinu uočenih i pretpostavljenih scenarija evolucije teško je dokumentirati i strogo ocijeniti. Jedini su dokazi kojima danas raspolažemo tzv. čvrsti dokazi u obliku fosila, arheol. tragovi ljudske djelatnosti i poredbeni genetički podatci dobiveni proučavanjem suvremenih vrsta. Npr. određivanje vremena kada je prvi put upotrijebljena vatra proizlazi iz sporadičnih dokaza poput pretpovijesnih tragova spaljenih materijala koje je, u najboljem slučaju, teško protumačiti. Pripadnici roda Homo razvili su strategiju preživljavanja mijenjajući tzv. K-stopu (niska stopa razmnožavanja i dulja razdoblja između trudnoća) – koja je osobitost čovjekolikih majmuna, a vodi njihovu izumiranju u današnje doba – u tzv. R-stopu (kraća vremenska razdoblja između trudnoća) uz razvoj intenzivne roditeljske skrbi o djeci. Taj je pomak unaprijedio njihov reproduktivni uspjeh i moguće je da je postignut zbog poliginije (prikrivene ovulacije), života u parovima, usmjerivanjem većine djelatnosti na obiteljsku jezgru. Izravna istraživanja izvođena promatranjem primata i lovno-sakupljačkih društava podupiru tu pretpostavku, kao i proračuni tzv. modela populacijske dinamike. Dokazi su, međutim, temeljeni na pretpostavkama i njihova vjerojatnost ne može biti zamjena za nepobitne dokaze. Pojava uspravnog hoda i početka proizvodnje oruđa prethodila je pojavi roda Homo. Za njega je značajan pojačan rast moždane mase, promjena prehr. navika kao i usavršavanje načina izradbe oruđa. Uporedno s razvojem roda Homo razvijala se i materijalna kultura, i najvjerojatnije, društv. odnosi. To uvećanje kompleksnosti ljudskih potreba i međusobnih komunikacija dovelo je do početka ukrašavanja tijela pigmentima i ornamentima, do oblačenja i apstraktnog razmišljanja, a o kojima danas svjedoče slike u pećinama, skulpture pa čak i astron. opažanja. Rod Homo naseljavao je i druge kontinente osim Afrike, a to je dovelo do pojave i, poslije, izumiranja različitih vrsta.

Uspravan hod postojao je i prije pojave roda Homo. Čini se kako se on razvio već približno prije 5 mil. god. To je bila posljedica postupnog nestajanja prašume i nastanka nove ekološke niše pogodne za hominide, koji su počeli provoditi veći dio svojega života na tlu, a ne na drveću.

Najvjerojatniji predak čovjekolikih majmuna i prvih hominida živio je između 7 do 5 mil. god. pr. Kr., a na to upućuju sličnosti između ljudske DNA i DNA čimpanze i gorile, kao i osobine čovjekolikih majmuna koje su imali najraniji hominidi. Najstariji fosilni dokazi za koje neki autori smatraju da su ostatci dvonožnog stvorenja dovode se u vezu s vrstom Ardipithecus ramidus. Paleoantropolozi se slažu oko postojanja još dvaju rodova dvonožaca australopitecina (Australopithecus) i čovjeka (Homo). Najstariji dosad nađeni ostatci australopitecina pripisuju se vrsti A. anamensis i potječu približno od 4,1 mil. god. pr. Kr. Kasnije vrste bile su A. bahralghazali (približno 3,3 mil. god. pr. Kr.) i A. afarensis (od približno 3,8 do približno 2,9 mil. god. pr. Kr.). Najpoznatiji je predstavnik vrste A. afarensis »Lucy«, koja potječe približno iz 3,2 mil. god. pr. Kr. Neobično čvrsti dokazi koji upućuju na uspravan hod A. afarensis pojavili su se u blizini jezera Eyasi u Tanzaniji, gdje su znanstvenici otkrili stvrdnute otiske stopala triju australopitecina kojima je starost oko 3,4 mil. god. pr. Kr. Ti tzv. fosilizirani tragovi, poznati kao »otisci stopala iz Laetolija«, nastali su dok su hominidi hodali preko svježega vulkanskog pepela koji je nešto prije bio namočen kišom. Prije nego što je erozija počela djelovati, ostatci stopala pokriveni su još jednim slojem pepela pa su na taj način sačuvani. Nakon približno 3 mil. god. pr. Kr. tu vrstu zamjenjuju još dva podroda australopitecina, od kojih paleoantropolozi jedan pripisuju novomu rodu Paranthropus. Ti kasniji hominidi, koji se tradicionalno nazivaju »robustnima«, razvili su iznimno masivne zube kutnjake, naglašene nadočne lukove i izbočinu u središnjem (sagitalnom) grebenu. Te osobitosti konvencionalno su tumačene kao doprinos jačanju žvačnoga sustava koji je bio potreban zbog prilagodbe novomu načinu prehrane žilavim, vlaknastim biljkama. Robustne su vrste Australopithecus (Paranthropus) aethiopicus (približno 2,5 mil. god. pr. Kr.), A. (P.) robustus (od približno 1,8 do približno 1,3 mil. god. pr. Kr.) i A. (P.) boisei (od približno 2,4 do približno 1,1 mil. god. pr. Kr.). Druga skupina australopitecina, tzv. »gracilnih australopitecina«, uključujući Australopithecus africanus (od približno 3 do približno 2,1 mil. god. pr. Kr.) nije razvila naglašene osobitosti žvačnoga sustava i za jednog od njezinih pripadnika vjeruje se da je prethodio rodu Homo. Čini se kako su gracilni australopitecini nestali približno 2 mil. god. pr. Kr. Nedavne studije međutim naglašavaju kako bi se termini »gracilni« i »robustni« trebali rabiti samo kao konvencionalne oznake kako bi se održao kontinuitet s klas. antropološkom literaturom.

Čovjekovo podrijetlo opisuju dvije skupine ekstremnih modela. Linearni modeli temelje se na pretpostavci da je nekoliko vrsta evoluiralo u linearnom slijedu, tako da je jedna vrsta nastajala iz prethodne. Pristaše tih modela, tzv. »sažimači« (engl. lumpers), ne uzimaju u obzir varijabilnost osobina pri određivanju vrsta. »Grmoliki« ili »razgranati« (engl. Bush) modeli, s druge strane, temelje se na pretpostavci kako je mnogo različitih vrsta postojalo istodobno, da ih je većina istrijebljena, a da je jedino Homo sapiens preživio do danas. Pristaše »grmolikih modela« nazivaju se »cjepačima« (engl. splitters), budući da uzimaju svaku diferencijalnu osobinu kao oruđe za određivanje nove vrste.

Premda je stvarnost najvjerojatnije negdje u sredini između tih dviju krajnosti, za pojedina tumačenja postoje otežavajuće okolnosti. Ne postoje jasni, neprijeporni kriteriji o količini potrebnih morfoloških promjena koje bi opravdale određivanje »sljedeće vrste« u danas nađenim fosilnim ostatcima. Fosilni ostatci, naposljetku, zadržali su morfološke i metričke osobitosti, ali ne i svoje genetičke i neskeletne osobitosti, pa se zato biol. definicije vrste ne mogu primijeniti na izumrle vrste. Antropolozi ne znaju odrediti ni razliku među spolovima fosilnih ostataka, pa je određivanje spola jedinke prijeporno. Skupinu fosilnih ostataka s manjim, manje masivnim osobinama, jedna skupina istraživača može označiti ženskim spolom, dok ih druga skupina istraživača može smatrati pripadnicima drugog, različitog ogranka.

Opće je prihvaćena činjenica da je rod Homo nastao negdje u Africi oko 2,4 mil. god. pr. Kr. On je evoluirao od roda Australopithecus. Smatra se kako je to bio upravo A. africanus ili nedavno otkrivena vrsta A. garhi (približno 2,5 mil. god. pr. Kr.). Do približno 1,1 mil. god. pr. Kr., istodobno su postojali ljudi i australopitecini. Mnogi autori smatraju kako je više od jedne vrste iz roda Homo koegzistiralo do nedavne prošlosti (ekstremni »sažimači« ne podržavaju tu interpretaciju). Tek oko 30 000 god. pr. Kr. izumro je posljednji zaseban tip ljudi, Homo neanderthalensis (neandertalac). Istrijebljen je, a to znači da je naša vrsta, H. sapiens, jedina preživjela od cijeloga roda. I doista smo preživjeli: nakon nestanka neandertalaca došle su do izražaja nove osobine našeg intelekta, procvjetala su kult. dostignuća, a evolucija čovjeka nije bila više samo biološka.

Osim dvonožnoga hoda, za identifikaciju ljudskosti, temeljem analize fosilnih ostataka, čvrsti dokazi koji upućuju na nastanak čovjeka od australopitecina i njihovo daljnje biol. razdvajanje bili su: povećanje volumena moždane mase, napredak u korištenju i proizvodnji oruđa i smanjenje veličine zuba. Pojava roda Homo objašnjena je pomakom u prehrani, koja se prvo temeljila na voću i biljkama, a potom na hrani koja je uključivala strvine i koštanu srž. To je zahtijevalo posjedovanje takvih oruđa koja su bila naprednija od onih koja je imao A. africanus. Suvremeni hominidi nemaju zube dostatne za slamanje kostiju kako bi prodrli do koštane srži. Pristup strvinama koje su ležale u savani zahtijevao je lukavost jer je trebalo izbjegavati i nadmudriti konkurenciju drugih strvinara (poput hijena i velikih mačaka), koji su žestoko branili svoj plijen. Nadalje, proizvodnja naprednijih oruđa zahtijevala je poznavanje osobina cijepanja specifičnih materijala i položaja njihovih nalazišta. Svi ti zahtjevi u procesu preživljavanja »tražili su« nastanak većega i kvalitetnijega mozga. Najraniji ljudi imali su naglašeno povećanu moždanu masu (više od 700 cm³), za razliku od australopitecina koji su živjeli istodobno, a kojima je moždana masa bila oko 450 cm³. Moguće objašnjenje za smanjenje dimenzija zuba tijekom evolucije roda Homo navodna je manja potreba za vlaknastom hranom.

Danas je najprihvaćenije gledište kako se prva ljudska vrsta H. rudolfensis razvila iz vrste A. africanus. Premda se znanstvenici nisu složili oko veze između H. habilis i H. rudolfensis, većina smatra kako je H. habilis pripadao australopitecinima. Sljedeća je po redu vrsta, koja se može identificirati iz fosilnih ostataka, H. ergaster. On je najvjerojatnije prvi izrađivao oruđa kojih je proizvodnja zahtijevala misaoni predložak. Primjer je acheuléenski skup oruđa koji je sadržavao i vrlo osebujno oruđe, tzv. ručni klin, šiljast i simetričan. Njegova izradba zahtijevala je ne samo popriličnu spretnost (finu mišićnu koordinaciju izrađivača), već i misaoni predložak temeljen na poznavanju geometrije i izgledu gotova proizvoda. H. ergaster bio je i znatno viši od svojih prethodnika (oko 1,7 m). Nakon H. ergastera postaje vrlo teško određivati fosilne ostatke zbog, između ostalih razloga, i činjenice da se fosili ne nalaze više samo u Africi. Najstariji hominidi u Aziji najvjerojatnije su pripadali vrsti H. ergaster ili drugim srodnim vrstama, dok se kasniji, isključivo azijski primjerci, obično pripisuju vrsti H. erectus.

Znanstvenici se ne slažu oko toga kako nazvati suvremene fosilne ostatke vrsta iz Afrike i Europe. Osporava se postavka da je H. erectus u Aziji preživio do doba pleistocena, premda prevladava mišljenje da je izumro u Aziji i da je zamijenjen drugim valom ljudi koji su došli iz Afrike, vrstom H. sapiens (hipoteza »Out-of-Africa«). Pristaše te hipoteze uočili su činjenicu da bi se najveći udio genetičke varijabilnosti suvremenih ljudi trebao naći u današnjim afr. populacijama. Hipotezi »Out-of-Africa« suprotstavljena je hipoteza o multiregionalnoj evoluciji (»Multiregional Evolution Hypothesis«), po kojoj je evolucija čovjeka tekla usporedno u Africi, Europi i Aziji, a pritom se genetički materijal izmjenjivao u mjeri nedovoljnoj za nastanak novih vrsta.

Većina znanstvenika zastupa gledište da su ljudi koji su živjeli u srednjem pleistocenu u Africi pripadali vrsti Homo heidelbergensis, koja se doselila i u Europu. Vjeruje se da je eur. varijanta evoluirala u vrstu H. neanderthalensis, dok je ona u Africi evoluirala u vrstu H. sapiens (s moždanom masom volumena oko 1350 cm³) i napokon zamijenila neandertalce. Nije međutim jasno je li uzrok toj zamjeni bolja prilagodba opstanku ili izravno oružano istrjebljenje. Najkasniji fosili neandertalaca potječu približno iz 27 000 god. pr. Kr. Razmjerno jednostavan scenarij koji opisuje postanak neandertalaca komplicira otkriće fosila starih 700 000 god. u Španjolskoj. Smatra se da pripadaju vrsti H. antecessor, koju neki smatraju prethodnikom modernoga čovjeka.

Dosjetka da »postoji više antropologa i teorija o evoluciji čovjeka negoli ljudskih fosilnih ostataka« više ne stoji. Tijekom posljednjeg desetljeća otkriveno je mnogo novih fosilnih nalazišta. Razvoj novih mat. i statističkih metoda također je ograničio nove spekulacije premda i dalje postoje mnoge praznine u fosilnom materijalu, gdje bi bilo poželjno primijeniti rigoroznije metode proučavanja, ali to još nije moguće. Karakteristično obilježje postpliocenskog roda Homo njegova je sposobnost selidbe u druge krajeve. Premda nema dokaza, naslućuje se kako su njegovi pripadnici upotrebljavali odjevne predmete jer su nađeni fosilni ostatci u područjima i razdobljima u kojima opstanak ljudi nezaštićenih odjećom, zbog klimatskih uvjeta, ne bi bio moguć. Svojom temeljnom osobinom – pokretljivošću – čovjek je potkraj posljednjega ledenog doba zavladao planetom.

Za kraj, jedan esej (“Vjerovanje slobodnog čovjeka“) kojem se često vraćam.

AI serijal: Superheroji bebe

“It’s Not Who I Am Underneath, But What I Do That Defines Me.” (Batman Begins)

Muzika uz post: Superman • Main Theme (John Williams)

Superjunak ili Superheroj je izmišljena ličnost koja se pojavljuje u stripovima, crtanim filmovima i dugometražnim filmovima. Superheroji imaju najčešće nadljudske sposobnosti i moći. Svako od nas je kao mali želio biti neki od superheroja, tako da ova tematika neće nikad “izlapiti”. Spisak poznatijih superheroja se može naći na ovom linku. U ovom AI serijalu, sa Midjourney AI sam kreirao superheroje kao bebe.

Spisak 10 najpopularnijih superheroja:

  • Spider-Man (Marvel Comics).
  • Superman (DC Comics).
  • Captain America (Marvel Comics).
  • Batman (DC Comics).
  • Daredevil (Marvel Comics).
  • Wonder Woman (DC Comics).
  • Wolverine (Marvel Comics).
  • Flash (DC Comics).

AI serijal: Povratak Džedaja

Remember, a Jedi’s strength flows from the Force. But beware. Anger, fear, aggression. The dark side are they.” (Yoda)

Muzika uz post: The Return of the Jedi

U Playground AI generatoru sam se malo igrao sa Džedajima. Džedaji su čuvari mira u drevnoj monaškoj, akademskoj, meritokratskoj i paravojnoj organizaciji iz fiktivnog svijeta Zvjezdanih ratova. Poznati su po korišćenju Sile, kojom manipulišu predmetima oko sebe, te po svojim svjetlosnim mačevima. Članovi reda džedaja borili su se za mir i pravdu u Galaktičkoj Republici već oko 25000 godina prije bitke kod Javina, često protiv Sita, svojih zakletih neprijatelja. Mnogi džedaji su glavni likovi filmova i dodatnih djela na temu Zvjezdanih ratova: Obi-Van KenobiKvaj-Gon DžinJodaMejs VinduAnakin SkajvokerLuk Skajvoker.

Generalno govoreći, AI generatorima je teško kreirati simetriju, pravilno ljudsko lice i ekstremitete (čak i u novim verzijama programa), pa ih je potrebno “voditi” kroz proces preko promptova (tekstualnih uputstava). Dole su dati pozitivni i negativni promptovi, vezano za lica sa slika. Korišten Stable Diffusion 1.5, uz prompt guidance 10, quality&details 50 i k_euler sampler. Izlazna rezolucija 2048 x 2304 px.

+ prompt: Jedi master, old, wrinkled, serene, wise, teacher, space opera, character portrait, intricate, oil on canvas, masterpiece, expert, insanely detailed, 4k resolution, composition

– prompt: ugly, tiling, poorly drawn hands, poorly drawn feet, poorly drawn face, poorly drawn eyes, out of frame, extra limbs, disfigured, deformed, body out of frame, blurry, bad anatomy, blurred, watermark, grainy, signature, cut

Slike koje gledate predstavljaju lica koja nikad nisu postojala, ni u filmu ni na javi. Sa AI generatorima moguće je budan sanjati.

AI serijal: naiva

“Naive art is a sincere and isolated expression of a personal experience, a “naive vision.” If you don’t know about naive art, it’s characterized by a few key features: flat, childlike scenes; erroneous perspective; painted always by an untrained, and usually formally uneducated artist.” (Claire Milbrath)

Muzika uz post: When You Grow up, Your Heart Dies – Gunship

Naivna (primitivna, izvorna) umjetnost je naziv za likovna djela uglavnom samoukih umjetnika. Naivna umjetnost see, kao poseban pravac unutar umjetnosti 20-og stoljeća, javlja u mnogim državama Europe. Poznatiji umjetnici (“Naivci”) su bili: André Bauchant,  Henri Rousseau,  Alfred Wallis, Camille Bombois, Friedensreich HundertwasserSéraphine Louis i Louis Vivin. U Hrvatskoj je Naivu popularizirala sjajna Hlebinska grupa, na čelu sa Ivanom Generalićem, Franjom Mrazom i Krstom Hegedušićem. Spisak umjetnika (iz ove oblasti) može se naći na ovom linku. Lično sam najviše fan rada Ivana i Josipa Generalića, Henry Vitosa i Rousseaua.

Pravci srodni Naivi su Folk art, Outside art i Primitivism.

Meni je oduvijek oduševljavala ova umjetnička tehnika (sjećamo se onih starih novogodišnjih razglednica), a sada se, konačno, uz pomoć AI, mogu kreirati i vlastite vizije Naive. Ovakve slike se mogu uraditi i u većoj rezoluciji (AI upscale generatori) i isprintati na platnu u određenoj veličini. Živimo u zanimljivim vremenima, konačno nam je, uz pomoć tehnologije, Naiva dostupna svima.

AI serijal: kućice na drvetu


“A tree house, to me, is the most royal palace in the world”
(Munia Khan)

Muzika uz post: Treehouse – Alex G 

Kućice na drvetu su uvijek zanimljive jer bude u čovjeku neku dječiju radost i znatiželju. Ko nije, u djetinjstvu, htio imati jednu kućicu na drvetu, da pobjegne od svega. Mnogi od nas pratili smo rad Petea Nelsona i gledali sa uživanjem njegov TV serijal “Treehouse masters“.

Kućicu je uvijek moguće napraviti ako imate prostora, a sljedeća najbolja stvar je dizajnirati vlastitu kućicu na drvetu iz snova. Nema boljeg alata za to od AI generatora. U Playground AI sam uradio nekoliko rendera ovih kućica, a rezultati su dati ispod. Uživajte.

Dole su date kućice koje je, uz pomoć AI generatora, kreirao Nedim Ćatović (4 razred osnovne).

AI umjetnost

“I visualize a time when we will be to robots what dogs are to humans, and I’m rooting for the machines.”

(Claude Shannon)

On the Edge – AI Generisana muzika

Ove godine AI umjetnost je naglo popularizovana razvojem novih verzija AI generatora, kao što su Midjourney AI v4, Dall-E v2 i Jasper Art. Većina ovih “text to image” AI sistema je komercijalnog karaktera, sa mogućnošću da se prije kupovine neki od njih i probaju (Jasper art se ne može probati prije kupovine). Mogućnosti novih verzija AI generatora su zaista impresivne, a kreirane fotografije najviše zavise od naše mašte, tj. onoga šta smo sposobni da zamislimo i “istreniramo” program da uradi. Neke AI generisane slike su prodate za dosta novca.

Što se tiče žanrova, sve što postoji u umjetnosti, fotografiji, ilustraciji, arhitekturi, modi, grafitima, može biti sadržano i podržano u novijim AI generatorima. Na ovom linku je dat detaljan pregled spomenutih disciplina.

Neki ljudi (posebno oni koji žive od umjetnosti) govore da AI nije umjetnost i da je to neka vrsta krađe. Ali AI umjetnost zapravo ni u kom slučaju nije “krađa” od umjetnika. Umjetnost ne nastaje u vakuumu. Svi umjetnici referiraju se na radove drugih umjetnika. Svaki umjetnik koji je ikad živio referencirao je i bio inspiriran djelima drugih umjetnika. Pokušavaju ih oponašati, njihove stilove i njihove tehnike. To je dio procesa učenja umjetnosti. Svako ko kaže da nije pod uticajem ili da je pokušao oponašati stil drugog umjetnika ili laže ili ne zna o čemu govori ili vjerojatno nije umjetnik i samo trola.

Umjetna inteligencija uči (trenira) gledajući milijarde različitih slika i emulira umjetnost na temelju ključnih riječi i matematike, te prepoznavanja uzoraka i jezičkih definicija. To nije krađa ništa više od bilo kojeg umjetnika koji uči stvarati umjetnost gledajući i oponašajući druge umjetnike. AI samo mnogo “brže” uči druge umjetničke tehnike i žanrove od ljudi.

Uzmimo za primjer tzv. Fan art (umjetničko djelo koje su stvorili ljubitelji djela fikcije, proizašlo iz lika serije ili drugog aspekta tog djela), koji zapravo kopira (doslovno) likove i umjetnosti, zaštićene autorskim pravima. Niko od nas ne kritikuje umjetnike koji stvaraju fan art i ne vrišti na njih zbog “krađe” niti te umjetnike nazivamo lopovima. Međutim, kad je u pitanju umjetna inteligencija, neki ljudi na sav glas viču da je umjetnost AI – krađa od umjetnika? Čini se kao dvostruki standard, zar ne?

Možda se neki ljudi (umjetnici) jednostavno boje da će izgubiti posao zbog umjetne inteligencije. Baš kao što su se ranije neki ljudi bojali Photoshopa i digitalnih kamera i svih drugih izumljenih tehnologija koje danas koristimo za stvaranje umjetnosti. Te tehnologije nisu ništa ukrale umjetnicima niti su uništile egzistenciju umjetnika. Nadahnule su milione ljudi i stvorili samo još više umjetnika! I to je ono što će AI učiniti.

Inače, očekuje se eksplozija AI alata, a dobar tekst može se pročitati na ovom LINKU.

Dole su date neke od fotografija koje sam radio sa nekoliko AI generatora: Midjourney, Stable Difusion, Dall-E, Dream Studio, Nightcaffe, Writesonic, Deep Dream Generator i Playground (ovaj generator nudi najviše za najmanje novca). Na ovom linku možete naći primjere trenutno najboljih AI generatora. Meni je lično Midjourney AI najbolje “legao”, i uz odvojenih 30$ mjesečno dobijate paket koji vas sigurno neće razočarati. U novije vrijeme spominje se i Lexica AI i BlueWillow AI, kao alternative.

Midjourney

Tema 1: “Poznati sportaši sa 10 godina” (Edin Džeko, Jusuf Nurkić, Safet Sušić, Džanan Musa, Miralem Pjanić).

2. Tema: “Cyber punk autoportret i likovi sa filmova”

Tema 2: Postapokaliptično Sarajevo

Ostale slike

Playground

Tema 1: Arhitektura

Ostale slike:

Dall-E

Tema 1: BiH (Sarajevo, Mostar)

Tema 2. Futurizam

Ostale slike

Stable Difusion

Tema 1: Sarajevo

Tema 2: Apokalipsa

Dream Studio

Nightcaffe

Writesonic/Photosonic

Deep Dream

P.S. Osim umjetničkih, postoje i muzički AI generatori. Mogućnosti su neograničene.

Ko voli ovu tematiku preporučujem moj serijal: “Kućice na drvetu“.

39. Astro party (Dobrinja)

Muzika uz post: Zehra Deovic – Blago suncu i mjesecu

Astronomija se vraća na Dobrinju. Nakon dužeg vremena, sinoć smo iznijeli opremu (C8 na EQ6, uz različite okulare) da malo obradujemo djecu koja su željna svemira. Uvijek nas oduševi dječija radoznalost i sreća kad prvi put vide Saturn, Jupiter, Mjesec izbliza… Bilo je sinoć zanimljiv pitanja: “koja ste vi stranka?”, “plaća li se ovo?”, “moj otac misli da je Zemlja ravna”, “jel ovo najsjajnije Sjevernjača” itd.

Ovaj put pridružio nam se i Aldin Kovačević sa svojim teleskopom, na čemu mu se zahvaljujemo. Aldin je nova mlada nada BiH astronomije, siguran sam da ćemo još čuti za njega.

Za dobru atmosferu bio je zadužen naš prof. geografije u Gimnaziji Dobrinja, Vedran Zubić. Njegove anegdote su legendarne.

Sve u svemu, lijepo druženje na Dobrinji, uz obećanje da će ovakvih događaja biti u narednom periodu češće.

Dole su neke od slika sa druženja (za veću rezoluciju – klik na sliku i dole “View full size” opcija).

Mliječni u Tučepima

“The Origin of Life. This problem is one of the big ones in science. It begins to place life, and us, in the universe. Most chemists believe, as do I, that life emerged spontaneously from mixtures of molecules in the prebiotic Earth. How? I have no idea.” (George M. Whitesides, “Revolutions In Chemistry: Priestley Medalist George M. Whitesides’ Address” )

Muzika uz post: M83 – Solitude 

Ovogodišnji odmor sam iskoristio i da ponešto snimim sa novim objektivom, Samyang 24mm f1.4. Objektiv se pokazao odličan i već na f/2 daje oštre slike, bez puno vinjetiranja. Lagan je, kvalitetno izrađen i ima glatko kretanje fokusera. S njim Mliječni put uđe u kadar sa odgovarajućom ugaonom širinom (sa većim fokusima moraju se raditi mozaici, a na manjim fokusima je Mliječni put “pretanak”). Osim toga, ovaj fokus od 24mm je idealan i za panorame Mliječnog puta. Biće svakako dobar dodatak ostalim objektivima.

Ispod su prikazane neke slike koje sam snimio u periodu 17.-21.8.2022.

Mliječni put:

Mliječni put, snimljen iz Tučepa. U pozadini svjetla Hvara. Lijevo se nazire Pelješac. Sony a7s i Samyang 24mm f1.4 (testiranje novog objektiva). Integracija: 5 x 13 s, ISO 1600, f/2. Obrada u Sequator, LR i PS.

Galerija olujne noći i noćne panorame Tučepa:

Slike zalaska Sunca:

Noć na Gradini iznad Umoljana

“Live in each season as it passes; breathe the air, drink the drink, taste the fruit, and resign yourself to the influence of the Earth.”
(Henry David Thoreau, Walden
)

Muzika uz post: Queen – These Are The Days Of Our Lives

Umoljani su turistički poznato naseljeno mjesto u općini Trnovo (Bosna i Hercegovina), smješteno na planini Bjelašnici, na nadmorskoj visini od oko 1350 m. Postoje dvije verzije kako su Umoljani dobili ime. Po jednoj su stočari Humljani iz Hercegovine dolazili ljeti na ispašu sa stokom i tu su neki ostali da stalno žive. Po drugoj je “aždaja” izašla iz kanjona Rakitnice, koji je udaljen 3 km od sela, i prošla kroz Studeni potok, vijugajući s namjerom da poždere stanovništvo. Kada su je primjetili, stanovništvo se povuklo na brdo Pošiljak i počeli moliti i umolili su da se aždaja okameni. Sada se na tom mjestu može vidjeti oblik te okamenjene “nemani”. Ostaci drevnih naselja razbacani su svuda oko sela, sa velikim brojem srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika. Iznad Umoljana smješteno je staro ljetno pastirsko selo Gradina, karakteristično po stilu gradnje kuća.

Na Gradini smo sinoć snimali Mliječni put, uz testiranje pojedinih tehnika slikanja svjetlom (light painting). Ovaj puta nam se pridružio i Kemal Bećirević, poznati BH landscape fotograf i grafički dizajner. Noć je bila topla i bez oblaka (tek pokoji bi u daljini zaklonio dio Mliječnog puta), a ugođaj je upotpunio ekscentrični lokalni mještanin kojem su bila “zanimljiva” naša svjetla i koji je u neka doba viknuo komšiji: “eh, što ih neće (divlje) svinje potjerati…”

Od opreme sam koristio Sony a7s, Samyang 35mm f1.4 i Rokinon 14 mm f2.8, bez trackera ovaj put. Za procesiranje slika sam koristio Microsoft ICE (za spajanje snimaka u panoramu), Sequator (za stakiranje slika) i Photoshop/Lightroom za završnu obradu.

Kod i svakog prijašnjeg snimanja, pa tako i ovog, isprobano je nekoliko tehnika, gdje svako može naći nešto za sebe. Astropuritanci mogu uživati u Mliječnom putu i prednjem kadru onako kako to otprilike izgleda u stvarnosti, umjetnici mogu naći utjehu u light painting tehnici i tehnički bolje izvedenom prednjem kadru, a ljubitelji Mjeseca mogu se naći u kadrovima plavog sata.

Dole su prikazane neke od slika koje sam snimio (fotoreportaža). Preporučuje se gledanje na PC radi rezolucije.

Ovu turu posvećujem mom prijatelju Džemailu Durmi iz Dejčića koji nas je napustio prerano (31.7.2022).

Dolazak na lokaciju i potraga za kadrom
Put ka Studenom potoku. Na nebu mladi Mjesec.
Plavi sat na Gradini. U pozadini mladi Mjesec na nebu.
Gradina i put za Studeni potok i Lukomir (via kanjona Rakitnice)
Mliječni put sa Gradine. Slika se sastoji od 10 slika neba (25s, ISO 6400), posebno stakiranih u Sequatoru, i 20 slika prednjeg kadra gdje je za svaku sliku rađen posebno “light painting” sa lampama (iznutra i okolo). Završna obrada u PS.
Razglednica sa Gradine. Sony a7s i Rokinon 14 mm (f2.8, 7×25 s, ISO 6400). Obrada u Sequator i Photoshop.
Mliječni put iznad Gradine. Svjetlo ubačeno unutar srušenog katuna.
Pogled sa Gradine prema vrhu Obalj (iza je Lukomir). Na nebu sa lijeve strane se nazire zvjezdano porodilište Rho Ophiuchi
Širokokutni snimak sa Rokinon 14mm. Oštećeni katun i Mliječni put
Panorama katuna na Gradini i Mliječnog puta sastavljena od 4 slike
Panorama iz dva horiz. snimka sa 35mm @f2, 10s, ISO 5000
Karakteristični katun sa Gradine. Dole lijevo se naziru svjetla Umoljana, a iznad se vidi izlazak Jupitera sa istoka.
Snimanje u toku. Panorama od dva snimka sa objektivom od 35mm (10s, ISO 5000, f2)
Pogled prema Crvenom klancu
Behind the scenes
Pogled sa Gradine kao sjevero-istoku. U pozadini svjetla Sarajeva. Na nebu udesno gore se vidi galaksija Andromeda. Desno dole svjetla Umoljana i Elezovića
Oštećeni katun na Gradini. Pano (2 slike) sa objektivom 35mm.
Panorama katuna i Mliječnog puta (četiri snimka), koristeći 35mm objektiv.
Light painting tehnika (slikanje svjetlom)
Pogled ka Obalju sa Gradine. S lijeve strane Rho Ophiuchi na nebu.
Katun na Gradini i Mliječni put. Light painting sa prednje strane.
Širokokutni snimak katuna sa Gradine i Mliječnog puta. Sony a7s i Rokinon 14mm f2.8 (Stack od 10 slika po 25 s, ISO 6400, f2.8)

Festival astrofotografije, Baturak, 2022

“Choose only one master – nature.” (Rembrandt)

Muzika uz post: Alphaville – Forever Young

Ove godine smo se, na inicijativu našeg ponajboljeg pejzažnog fotografa Kemala Bećirevića, družili na Visočici, ispod vrha Baturak. Vedro nebo, toplo i bez vjetra, ove godine je vrijeme dobro poslužilo. Na lokaciju smo došli oko 18 h, raspakovali se i malo odmorili. U zlatni sat se pomalo počelo snimati, a kada je nastupila noć, rasporedili smo se na nekoliko lokacija i započeli snimanje neba. U pauzi između snimanja prenosili smo mlađim generacijama naša iskustva iz oblasti noćne pejzažne fotografije. S vremena na vrijeme neko je s okolnih vrhova radio light painting sa zanimljivih vizuelnim efektom (u galeriji slika je i jedna fotografija upravo toga, gdje se u pozadini vidi i galaksija Andromeda). Nadam se da će se ovakva astro druženja omasoviti u Sarajevu. Noći na Visočici su uvijek nezaboravne (Bivak, nekropola stećaka Police).

Od opreme sam ovog puta koristio: Sony a7s, Samyang 35mm f1.4, Rokinon 14mm f2.8, Canon 70-200mm f2.8 i Sigma 20mm f1.8., uz stativ Manfrotto. Za snimanje pojedinih kadrova neba koristio sam i tracker MSM rotator.

Slike su obrađene u programima: Photoshop, Lightroom i Sequator.

Ispod su prikazane fotografije koje sam napravio, idući hronološki. Slike u galerijama se otvaraju klikom na sliku.

Visočica

Kamp

Noć

Mliječni put

Mliječni put iznad Visočice. Sony a7s i Rokinon 14 mm f2.8. Korišten tracker MSM Rotator.
Lampa i Mliječni put. Sony a7s i Samyang 35mm f1.4. Lampa u fokusu, a zvijezde van fokusa, pri čemu se vidi i boja pojedinih zvijezda.
Efekat kada se ne koristi tracker sa dužim ekspozicijama. Sony a7s i Samyang 35mm, sa ekspozicijom od 5 min. Vidi se prividno kretanje zvijezda (ustvari se okreće Zemlja), tzv. startrails (zvjezdani tragovi)
Mliječni put sa izaženijim detaljima. Sony a7s i Samyang 35mm f1.4. Korišten tracker MSM Rotator
Fotografija koju je načinio kolega Goran Turković sa svojim Fuji aparatom X-T30 sa fokusom objektiva 12 mm (prednji kadar u plavi sat, a nebo 8 snimaka po 20 s, stakiranih u Sequatoru. Završna obrada u PS i Lightroom).

Za više informacija o svemiru iz kojeg smo ponikli, preporučujem knjige Naš svemir i Alhemičari univerzuma.

Više slika Mliječnog puta koje sam radio može se naći na ovom linku.

Shout-out to my man Ajdin Jašarević iz Slovenije, što me snadbijeva opremom kad god zatreba. Keep it real 😎.

Noć na Visočici

“Men love to wonder, and that is the seed of science.”
(Ralph Waldo Emerson)

Muzika uz post: Roy Orbison – I Drove All Night 

Mliječni put iznad nekropole stećaka Poljice. Oprema: Sony a7s, Samyang 35 mm. Integracija: panorama od 4 snimka, 10 s, ISO 3200, f/2. Obrada: Microsoft ICE, PS, LR.

Nakon prošlogodišnje uspješne astro-foto ture u Lukomiru, ove godine odlučili smo da posjetimo Visočicu, potrošimo ovo malo benzina što imamo i snimimo štagod zanimljivo. Otišli smo u zlatni sat i krenuli snimati najprije na lokaciji nekropole stećaka koje se nalaze u blizini ljetnog stočarskog naselja Poljice. Lokalitet Poljice – Dolovi, nalazi se sa zapadne strane puta koji vodi iz Gornjih Tušila prema Bjelimićima, na nadmorskoj visini od 1479 m. Nekropola je sa radionicom za obradu kamena i pejzažom nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Poljice su ljetno stočarsko naselje na jugoistočnom kraju Visočice, udaljeno od Konjica oko 25 km zračne linije na jugoistočnu stranu. Na lokalitetu Dolovi, pokraj starog i sadašnjeg puta, nalazi se nekropola sa 53 stećka (9 ploča, 37 sanduka, 3 sljemenjaka i 4 krstače). Spomenici su vrlo dobro obrađeni, ali su atmosferilijama oštećeni, a neki primjerci su i pre-valjeni. Postavljeni su po pravcu Z-I, osim 16 pri­mjeraka, koji leže po pravcu S-J. Ukrašeno je 6 primjeraka, od čega 2 sandu­ka, 1 ploča, 2 sljemenjaka i 1 krstača (2 od njih imaju i natpise). Ukrasni motivi su tordirana i obična vrpca, friz od povijene lozice sa trolisto­vima, bordura od cikcak-linija, bordura od ko­sih linija, scene lova i kola, te predstave žene i zmaja, kao i žene, konjanika i zmaja. Ove pred­stave sa zmajevima su jedinstvena pojava na stećcima. Natpis na krstači spominje Rabrena Vukića Dolinovića, a na sljemenjaku Vukosava Lupčića (Š. Bešlagić, Stećci -kataloško topografski pregled, Veselin Masleša, Sarajevo, 1971.)

U blizini nekropole, na udaljenosti do 200 m, evidentiran je kamenolom, a drugi na udaljenosti do 500 m – u pravcu sjeverozapada, gdje su spomenici i obrađivani.

Reljefna karta područja južno od Sarajeva (copyright: planinarenje.ba)

Noć nas je ovog puta pripazila, jer smo, osim vedrog neba, imali i društvo mladog Mjeseca, prije nego se počeo dizati Mliječni put sa jugo-istoka. Nakon snimanja na Poljicama, otišli smo do Crvenog kuka i tamo napravili par snimaka s različitim objektivima. Na kraju smo, u povratku, ispod Puzima zastali i odradili nekoliko snimaka u pravcu groblja i Crvenog kuka. Snimanje smo završili oko 1 sat ujutru i nekako se dokotrljali do Sarajeva. Sve u svemu, lijepo iskustvo koje preporučujemo svim ljudima mlađim i starijim od 18 godina.

Ispod su dati neki od uspješnijih snimaka.

Ovce i stećci
Pogled sa stećaka ka jugu u plavi sat. U pozadini planina Crvanj.
Širokokutni snimak nekropole stećaka. Samyang 14 mm i Sony 17s.
Stećci na Poljicama nakon zalaska Sunca.
Pogled sa nekropole ka zapadu; na nebu mladi Mjesec, a desno sjaj od Sunca koje zalazi.
Stećci na Visočici i mladi Mjesec. Pastorala za pamćenje.
Detalj sa Visočice; desno na nebu mladi Mjesec.
Masiv Visočice u plavi sat.
Mjesec se polako spušta; primjećuje se i Earthshine na Mjesecu.
U potrazi za mladim Mjesecom. Džan i noćna lampa su uvijek dobar izbor za snimanje.
Mladi Mjesec i Earthshine. Fantastičan pogled u nebo koje nije svjetlosno zagađeno.
Među stećcima u tišini noći. Pogled ka jugu.
Mjesec se ne zaustavlja na putanji.
Visočica i mladi Mjesec; snimljeno sa objektivom Canon 200 mm.
Visočica “jede” Mjesec i mi tu više ne možemo ništa uraditi.
Mjesec zalazi iza Visočice i sa druge strane obasjava vrhove.
Detalj u blizini Puzima; pogled ka Sarajevu.
Panorama segmenta Mliječnog puta iznad Visočice (pogled prema istoku). Sony a7s, Samyang 14 mm, panorama od 3 snimka, 25 s, ISO 3200. Obrada: Microsoft ICE, PS, LR.
Mliječni put iznad nekropole stećaka. Na nebu se vidi desno od Mliječnog i porodilište zvijezda Rho Ophiuchi i tamni streamersi. Oprema: Sony a7s, Samyang 35 mm. Integracija: panorama od 2 snimka, 20 s (tracker na pola standardne ugaone brzine), ISO 3200, f/2. Obrada: Microsoft ICE, PS, LR.
Mliječni put iznad stećaka, širokokutno; Oprema: Sony a7s, Samyang 14 mm. Integracija: 10 snimaka, 25 s, ISO 6400, f/2.8. Obrada: Sequator, PS, LR.
Mliječni put iznad Crvenog kuka. Oprema: Sony a7s, Samyang 14 mm. Integracija: 10 snimaka, 25 s, ISO 6400, f/2.8. Obrada: Sequator, PS, LR.
Mliječni put iznad istočnog masiva Visočice. Oprema: Sony a7s, Samyang 35 mm. Integracija: 5 snimaka, 10 s, ISO 6400, f/2. Obrada: Sequator, PS, LR.
Mliječni put iznad groblja kod Puzima. U pozadini Crveni kuk. Oprema: Sony a7s, Samyang 35 mm; Integracija: 10 snimaka, 10 s, ISO 6400, f/2; Obrada: Sequator, PS, LR.

Kearnyev mjerač jonizirajućeg zračenja

Muzika uz tekst: Sun Ra – Nuclear War

U ova nesigurna i nepredvidiva vremena (ruski napad na Ukrajinu, feb-mart 2022.) korisno je prisjetiti se rada Cressona Kearnya koji je dobar dio svog života posvetio promovisanju civilne odbrane, posebno tehnikama preživljavanja u slučaju mogućeg nuklearnog rata. Njegovu knjigu Nuclear War Survival Skills mnogi preporučuju jer obiluje korisnim savjetima. Knjiga se može downloadovati na ovom linku.

Kearny je bio pobornik da je nuklearni rat moguće preživjeti, ako se prije toga izvrše određene pripreme. U knjizi je dao mnoštvo savjeta koji mogu biti korisni i u drugim, potencijalno opasnim situacijama.

Ovdje će biti riječi o njegovom civilnom mjeraču radijacije koji ne zahtjeva kalibraciju (bazira se na osnovnim fizikalnim zakonima) i tačniji je (ako se napravi kako treba) od mnogih komercijalnih dozimetara. Osim ovoga, Kearny je dao nacrte za nekoliko tipova skloništa i nekoliko tipova priručnih zračnih pumpi koje mogu pomoći u ventilaciji ovih skloništa u toku i nakon mogućeg nuklearnog rata.

Uputstva za pravljenje ovog mjerača mogu se naći na ovom linku. Koristan video tutorijal (iz 3 dijela) na Youtube, sa objašnjenjima, dat je ispod.

Probao sam napraviti ovaj mjerač, u sklopu DIY projekta, i dole su slike opreme i alata koji sam koristio. U osnovi, ova “sprava” može se napraviti uz minimalan materijal koji imate kući, praktično besplatno, a prema riječima Kearnya, radi bolje od sprava koje koštaju i po 500$ i više.

Ono što sam primjetio je da najkompleksniji dio izrade predstavlja postavljanje traka od aluminijskih folija koje služe za mjerenje radijacije (Rentgen/h), na osnovu relativne razlike između početnog položaja traka (nakon naelektrisavanja ploča) i nakon određenog vremena (uslijed dejstva jonizirajućeg zračenja). Naime, ukoliko se elektricitet iz ovih alum. listića brzo prazni, nakon početnog naelektrisavanja preko PVC cijevi, moguće je da ovaj dio sprave nije napravljen kako treba (npr. nije dovoljno suh vazduh unutar komore (malo isušivača), niti od silka nisu čiste (umašćene ili uprljane), žica za prenos elektriciteta je preblizu listića, prstom smo previše prišli žici, ne rotiramo žicu ustranu nakon naelektrisanja i sl.). Zato se preporučuje temeljito izučavanje Kearnyevog uputstva prije početka pravljenja sprave.

Inače, Rentgen (R) je stara mjerna jedinica za ekspoziciju (količinu jonizacije) izvan SI sistema, a SI mjerna jedinica je Kulon po kilogramu (C/kg), gdje vrijedi omjer 1 C/kg = 3867 R. Grej (Gy) je SI mjerna jedinica za apsorbiranu dozu zračenja, a stara mjerna jedinica se zvala Rad (Radiation Absorbed Dose), i tu vrijedi omjer 1 Gy = 100 rad. Stare mjerne jedinice za ekspoziciju (rendgen) i apsorbiranu dozu zračenja (rad) bile su odabrane tako da su brojčani iznosi apsorbirane doze u vodi (a tako i u ljudskom tijelu) i ekspozicije bili podjednaki. Tako ekspozicija od 1 R uzrokuje u ljudskom tijelu dozu 0,98 rad, dakle približno 1 rad. Obje jedinice su se zato često i miješale u primjeni i označavanju (R ili r). Kad se sve ovo uzme u obzir vrijedi omjer 1 Rentgen = 1000 mR = 0,877 cGY (centigrej) = 8770 µGy. Vidimo da su R i cGy približno iste veličine (1:1,14) pa su na radiološkim detektorima često zadržane iste skale za oba ova područja, ali omjer mR prema µGy je 1:8,77 pa zato kod dozimetara (npr. jugoslovenski Radiološki detektor DR-M3) skala za mR ima opseg 0,05-500, a skala za µGy ima opseg 0,5 – 5000. Na ovom linku ima konvertor jedinica.

Biološka šteta uzrokovana jonizirajućim zračenjem ne zavisi samo od jačine ekspozicije i apsorbirane doze nego i od vrste zračenja. Zato je uveden pojam ekvivalentna doza, a to je proizvod apsorbirane doze i faktora biološkog učinka određene vrste radioaktivnog zračenja (može biti od 1 do 20). Mjerna jedinica za ekvivalentnu dozu je sivert (Sv) (stara jedinica zvala se rem) i tako korigirana mjera je pravi pokazatelj učinka određenog zračenja na neku materiju.

Sa aspekta mjernih jedinica Rentgen (R) i Grej (Gy), kako su npr. baždareni radiološki detektori DR-M3, najveća ukupna dozvoljena kontaminacija ljudskog tijela (na cijeloj površini kože) ne smije preći vrijednost od 15 mR/h (131,5 µGy/h) ili , odnosno ako je izloženo samo lice, vrat i dlanovi (otvoreni dijelovi tijela do 10% površine) onda kontaminacija istih ne smije biti veća od 4,5 mR/h (39,46 µGy/h). Voda za piće ne smije biti kontaminirana više od 0,4 mR/h (3,5 µGy/h) po 1,5 litri, ali ni takva se ne smije piti više od 30 dana.

Izložen prirodnoj radioaktivnosti, čovjek godišnje primi dozu od oko 1 mSv. Najmanja kratkoročno primljena ekvivalentna doza koja može izazvati vidljive neposredne posljedice (privremenu promjenu krvne slike i mučninu) iznosi približno 500 mSv. Doza od 4 Sv smrtonosna je za 50 % ozračenih. Za čovjeka je smrtonosna ekvivalentna doza od oko 10 Sv primljena kratkoročno po cijelom tijelu.

Osim DIY verzija, na oglasima se mogu naći i vojne verzije mjerača, kao što je npr. model DR-M3. Uputstva za njih se takođe mogu naći na internetu. Treba kod ovih mjerača paziti na kalibracione izvore zračenja (pričvrščeni na kutiju) koji zrače beta čestice. Osim modela DR-M3, u ex-JNA su se koristili i:

– Radiološki detektor KOMO-TN,
– Detektor Radiološko-Hemijski Tenkovski DRHT-M83,
– Detektor Radiološki Nuklearne Eksplozije DRNE-M82,
– Detektor Radiološki Brodski DRB-M81,
– Detektor Alarmni Radiološki DAR-M81,
– Detektor Radiološki za borbena i izviđačka vozila DRBIV-M81,
– Detektor Radiološki Vazduhoplovni DRV-M81, i
– Detektor Radiološki za izviđanje zemljišta i akvatorije iz vazduha DRIV-M82,
– Radiološki detektor RIK-T9,
– Intenzimetar IT-69.

Postojale su i verzije ličnih dozimetara (npr. DL-M3, DK-500). Lični dozimetar, koje vojnici nose zakačen na svoj džep, u sebi ima ampulu bezbojne tekućine. U kontaktu sa radiacijom tečnost mijenja svoju boju u zavisnosti od jačine zračenja. Količina se očitava tako da se ampula izvadi iz “tog penkala” te stavi u tu crnu kutiju koja se razvuče, tako da vojnik nikada ne zna za dozu ozračenja koju je primio, radi smanjenja panike. U njoj se na jednom krugu nalazi spektar boja za upoređivanje i pored njih su brojevi. Uzima se broj sa najbliže odgovarajuće boje na ampuli. Ti se podaci precizno unose u lične knjižice svakog vojnika i vodi računa da svaki vojnik bude otprilike ozračen istom/sličnom količinom zračenja. Komandni dozimetar se nosio kao i lični, ima u sebi skalu i na njoj se kroz okular očita doza ozračenja. 

Kearny je u svojoj knjizi dao dosta dobrih savjeta, za slučaj potencijalnog nuklearnog rata. Ispod je data njegova evakuacijska lista u slučaju nuklearnog rata.

Evakuacijska lista u slučaju nuklearnog rata

Sklonište

Najvažnije se skloniti prvih 24h nakon eksplozije (tada se pojave najveće količine radioaktivne prašine). Pratiti vijesti na prenosnom radio aparatu, ali savjetuje se 10-14 dana bivanja u dobro zaklonjenom skloništu. Ako nema napada – što je opravdana pretpostavka za BiH (gdje nastupaju udarni talas, vatrena kugla, IC toplotno zračenje na udaljenosti, radioaktivna prašina) dovoljno je skloniti se u neko sklonište (sa zaštitom sa svih strana od: 0,4m betona ili 0,75 zemlje), radi opasnosti od radioaktivne prašine koja može doći vjetrovima sa raznih strana (visinski vjetrovi koji donose ovu prašinu puhaju sa zapada). Ako nema skloništa u blizini (npr. neki dobro zaštićen podrum ispod kuće/stana sa debelima zidovima (što gušći materijal to bolje) i bočnim otvorima za ventilaciju)  i ako ima vremena može se za 24h iskopati u zemlji (ako je dostupno zemljište) dimenzija npr. 3m x 1,5 m x 1,5 m, pokriti ulaznim tvrdim vratima (ili tanjim drvenim stablima) i prekriti polukružno zemljom (u sredini sa nepremočivim pokrivkama radi moguće kiše), sa odvodom za drenažu vode i ulaznim/izlaznim otvorima na 2 kraja. Važno je da zrak se mora ventilirati unutar skloništa – može poslužiti šira drvena daska kojom se, svako malo, zrak nasilu pomjera sa jednog ulaza na drugi (mahanjem daskom, kako bi se uspostavilo strujanje). Ako postoji neka manuelna zračna pumpa još bolje. Za udobniji smještaj trebaju rasklopne ili druge manje stolice, pokrivke za dno i strane skloništa. Ljudi u dužim skloništima (otvorenim bočno) su sigurniji nego u užim skloništima. Za sklonište treba alat: lopata, sjekira, nož (full tang), kliješta, krampa, ekseri, rukavice, čekić, pila, žica, duct tape, plastične pokrivke, plastične vezice.

Voda

Treba ponijeti što više vode – barem 200 litara vode (treba naći manje kanistere), za 4-članu porodicu. Korisne su i tablete za pročiščavanje vode i priručni filteri za vodu. Voda u duboko zakopanim rezervoarima neće biti kontaminirana. Obični (bez dodataka) izbjeljivač na bazi hlora može prečistiti vodu (4 kapi na 1 li vode).

Radiološki detektor

Moguće je napraviti priručni mjerač kao ovaj što je opisan ovdje, ali kod nas se na oglasima može naći i vojnih mjerača (50-150 KM). Moguće je da bi, radi efikasnosti oružja, nuklearni udari bili na visini (airburst), pa će potencijalno biti manje radioaktivne prašine. Takođe, sadašnje nukl. bojeve glave su manje „tonaže“ (reda 100 kT do 1 MT TNT) nego prije 50 godina.

Hrana

Ponijeti zalihe za barem 2 sedmice, što više kompaktne hrane (konzerve, energetske pločice, multivitamini, so, šećer), sa dužim vijekom trajanja. Za ljude sa bebama, ponijeti mlijeko u prahu. Dobro je imati neku priručnu manju improvizovanu pećnicu – može se napraviti od veće konzerve (uz nešto drva, šibice, pripala). Posude za hranu, čaše, ubrusi, otvarač za konzerve, osnovni pribor. Hrane, koliko se može, treba ranije pripremiti i za period nakon rata jer će nastupiti nestašica svega i globalna glad.

Lijekovi i sanitacija

Osobna higijena (četkice za zube, kaladont, sapun, deo). Planirati nešto vode i kantu (ako sklonište nema vodovodnu mrežu) za nuždu (malu, veliku), uz toaletni papir i vlažne maramice. Za žene ulošci/tamponi. Plastične vreće (za smeće) da se pokupe sanitarni ostaci. Mreža za komarce ljeti. Kalijev jodid, posebno za osobe ispod 40 godina radi zaštite štitne žlijezde. Komplet za prvu pomoć. Gaze, krpe, antibiotici, lijekovi protiv dijareje (seldiar, ugljen npr.), paracetamol i ostali nužni lijekovi (aspirin, kapi za nos, i sl.).

Osvjetljenje

Svijeće koje duže gore (da ukupno bude zaliha za 14 noći). Priručna lampa (ulje u kanti i umočena pamučna nit). Lampe na baterije.

Radio

Ponijeti radio tranzistor radi praćenja vijesti jer je moguće da neće biti struje. Radio se može zaštiti od EMP-a ako se zamota u aluminijski papir. Baterije će duže trajati ako nije puno pojačan. Dodatne baterije – po mogućnosti napunjene NiCd (AAA, AA, r20).

Dokumenti i novac

Keš, kartice, lična, pasoš, zlato, mobilni telefoni (ponijeti punjač ako bude struje). Dokumente i vriejdnosti staviti u nepromočivu vrećicu.

Odjeća

Kvalitetne zimske čizme, topla odjeća (i ljeti noć je hladna), kabanice. Rezervne majice, čarape, veš.

Spavanje

Torba (ruksaci veliki), vreće za spavanje, jastuci na napuhivanje, tople deke i specijalne termo-deke (reflektivne).

Ostalo

Oružje za ličnu zaštitu (+ municija), maske (pomažu u filtriranju zraka), pištaljka, rezervne naočale (kontakna sočiva), dodatni kuhinjski pribor, mini aparat za gašenje požara, papira, olovka, priručne igre za djecu, knjige, brojevi telefona (policija, hitna, vatrogasci).

Nova 2022

Malo sam snimao za novogodišnju noć (31.12.2021.) i 2.1.2022. Koristio sam Canon 6D, Sony a7s i različite objektive (Sigma 20mm, Samyang 35mm, Canon 70-200mm). Dok se Sarajevo guši u magli, Bjelašnica pruža čist zrak i savršen ugođaj.

Lukomirski Mliječni put

“Space isn’t remote at all. It’s only an hour’s drive away if your car could go straight upwards.” Fred Hoyle

Muzika uz post: Jadranka Stojakovic – Što te nema

Lukomir je zaslužio jednu profesionalnu astrofotografsku sesiju. Dugo smo je planirali i sinoć smo je konačno odradili. Pretpostavljali smo od ranije da je lokacija potencijalno dobra meta za snimke Mliječnog puta, i to se pokazalo tačnim. Osim toga, nema puno svjetlosnog zagađenja u samom selu, a ovaj put nas je poslužilo i vrijeme. Domaćini iz Ljetne bašte su nas pripazili sa smještajem i hranom, a mještani sela su veoma ljubazni. Uživali smo slušajući životne mudrosti dede Vejsila Čomora. Sve u svemu, fantastičan ugođaj i zanimljivo iskustvo.

Inače, Lukomir je planinsko selo koje se nalazi na južnim obroncima Bjelašnice na oko 1500 metara nadmorske visine, što ga čini najvišim naseljenim mjestom Bosne i Hercegovine i jedinim preko 1300 m. Na osnovu stećaka koji se nalaze u selu i koji potiču iz 14. i 15. stoljeća, vjeruje se da je selo bilo naseljeno i prije više stotina godina. Današnji stanovnici sela potomci su ovčara iz hercegovačkih sela Kamen i Žulj iz okolice Stoca, koji su zbog bogatih pašnjaka ovdje ljeti čuvali velika stada ovaca. Gradeći prvo sezonska naselja (stanove), koja su poslije prerasla u današnje selo, najvećim su se dijelom ovdje naseljavali ljudi iz plemena Čomora i Masleša, koji su i danas najbrojnije obitelji u Gornjem Lukomiru. U Lukomiru su snimani filmovi Gluvi barut (1990) i Nebo iznad krajolika (2006).

Koristili smo našu standardnu “nightscape” opremu: Sony a7s, Samyang 14mm f/2.8 i 35mm f/1.4, Canon 70-200mm f/2.8, uz trackere MSM i Omegon LX2, te nekoliko tripoda. Obrada slika je vršena u programima: Sequator, Lightroom i Photoshop.

Ove slike, isprintane na platnu, mogu biti idealan poklon. Za poručivanje printa (Blackbox Sarajevo) javiti se na: acatovic@gmail.com.

Ispod su prikazani neki od snimaka, napravljeni u različito vrijeme u toku dana. Mini galerije se otvaraju klikom na sliku.

Mliječni put i lukomirski stećci (Sony a7s, Samyang 35mm f/1.4, MSM rotator)
Sony a7s, Samyang 14mm, f/2.8, stack od 5 slika po 25s, ISO 3200
Sony a7s, Samyang 14mm, f/2.8, panorama od 6 vertik. slika po 25s, ISO 3200
Sony a7s, Samyang 35mm f/2 (zvijezde namjerno izvan fokusa)
Sony a7s, Samyang 14mm, f/2.8, 25s, ISO 3200
Nekropola stećaka jugoistočno do sela; Sony a7s, Samyang 14mm, f/2.8, stack od 5 slika po 25s, ISO 3200
Sony a7s, Samyang 14mm, f/2.8, stack od 5 slika po 25s, ISO 3200
Sony a7s, Samyang 14mm, f/2.8, stack od 5 slika po 25s, ISO 3200
Sony a7s, Samyang 35mm f/2, stack od 5 slika po 10s, ISO 3200
Sony a7s, Samyang 14mm, f/2.8, 25s, ISO 3200
Sony a7s, Samyang 35mm f/2
Sony a7s, Samyang 14mm, f/2.8, 25s, ISO 3200
Sony a7s, Samyang 35mm f/2
Sony a7s, Samyang 14mm, f/2.8, 25s, ISO 3200
Stećci i Mliječni put (fotografiju snimio i obradio: Džan Jašarević)