AI serijal: Planeta Sarajevo (A. Sidran)

“Bosna nije razorena mržnjom, kako je mnogima zgodno pretpostavljati, već raširenim nepoznavanjem mržnje.” (Abdulah Sidran)

Muzika uz post: Schubert: String Quartet No. 14 “Death and The Maiden”

Abdulah Sidran (rođen 2. oktobra 1944.) je naš najveći živući književnik. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Sarajevu. Apsolvirao na Filozofskom fakultetu, grupa jugoslavenskih književnosti i srpskohrvatskog jezika. Bio je urednik lista “Naši Dani”, deset godina radio na Radničkom univerzitetu “Đuro Đaković”, potom desetak godina kao profesionalni književnik. Uređivao je omladinske listove i časopise, predavačke tribine. Do aprila 1992. bio je zaposlen na RTV Sarajevo, kao vodeći dramaturg. U književnosti se javio šezdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika koju često nazivaju “šezdesetosmaškom”. Za svoje pjesničke knjige nagrađivan je književnim i društvenim priznanjima (Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Godišnja nagrada Udruženja književnika BiH, Godišnja nagrada Izdavačkog preduzeća “Svjetlost”, Zmajeva nagrada) U ratu objavljena, knjiga njegove poezije “Sarajevski tabut” nagrađena je priznanjem, “Nagradom slobode”, PEN-centra Francuske. Izbori iz njegove poezije prevedeni su na engleski, njemački, francuski, italijanski. Scenarista je filmova ”Sjećaš li se Dolly Bell?”, ”Otac na službenom putu”, ”Kuduz”. Redovni je član Akademije nauka i umjetnosti BiH i majstorski kandidat u šahu. Živi i radi u Sarajevu.

U ovom serijalu obradio sam jednu njegovu ratnu pjesmu o Sarajevu, koristeći kompjuterske impresije pojedinih strofa sa AI programom Midjourney. Dole je prvo dat prikaz pjesme na bosanskom jeziku, a ispod je obrada pojedinih strofa (engleski) kroz Midjourney AI.

Planeta Sarajevo

Poslušajte kako diše
Planeta – Sarajevo.
Poslušajte kako plače Djevojka:
“Smrti, nemoj me uzeti!”

Koliko smo puta plačući kazivali
naše žarke molitve za mir?
Ne haje Smrt za djevojačkom suzom,
ne haje Smrt za ljudskom molitvom.

Poslušajte kako diše
Planeta Sarajevo.
Pogledajte kako cvate
Planeta Sarajevo!
Čujete li kako njenim žilama
krv neumitno kola?

Ljudi, eno, idu – popravljaju zube.
Ljudi, eno, idu – djecu vode na šišanje.
Eno, ljudi idu – kupuju novine.
Onaj, vidi, uzgaja golubove!
Onaj, pogledaj, ne može da živi – bez ukrštenih riječi.

Vidi kako ljudi idu zaneseni poslom!
Kako su samo prekonoć ostarjeli!
Od čeg su se, tako naglo,
svi od reda – proljepšali?

Na Planeti Sarajevo,
vidio sam čovjeka –
puši lulu – i žuri!

Vidio sam,
na Planeti Sarajevo,
jedan čovjek jede – i plače!

Vidio sam djevojčicu,
na Planeti Sarajevo,
u parku kojeg nema, bere cvijeće kojeg – nema!

Nije ovo rat – u ratu, posvuda, ima cvijeća – ovo je Borba od Iskona!
U njoj se biju dva načela – od Iskona do Sudnjeg dana – načelo Dobra i načelo Zla!

Neka nikad ne prestane
između Zla i Dobra borba!
Zar da nestane
sa Svijeta Dobro?

Zar da Djevojka
u ruku ljubi
Kosca Smrtonosca?

Čujete li kako plače:
“Smrti, nemoj me uzeti”?
Ne plači, djevojko,
ne drhti, kćeri lijepa!

Nikad i nikad
prestati neće
između Zla i Dobra borba.

(Sarajevo, 01. 02. 1994)


Dole je dat prikaz ove Sidranove pjesme, onako kako je to “zamislio” AI Midjourney program, po pojedinim strofama (na engleskom).

1:

Planet Sarajevo

2:

Listen to the breathing of Planet Sarajevo.
Listen to the girl crying: “Death, don’t take me along!”

3:

How many times have we whispered in tears our ardent prayers for peace?
But Death cares not for the girl’s tears, death cares not for the human prayers.

4:

Listen to the breathing of Planet Sarajevo,
Observe how full of bloom Planet Sarajevo is.
Can you hear the blood rushing inexorably through its veins?

5:

People go to have their teeth filled.
People go to take children for a haircut.
People go and buy newspapers.
The one over there breeds pigeons!
This one, here, cannot live without crossword puzzles.

6:

See how people move along carried away with work!
See how all of them have aged overnight!
What has made them, all of them, suddenly so beautiful?

7:

On Planet Sarajevo
I saw a man smoking a pipe and rushing by!

8:

On Planet Sarajevo
I saw a man eating and crying!

9:

I saw a little girl, on Planet Sarajevo,
in the park which was not, picking flowers that were not!

10:

This is not war,
in a war, there are flowers everywhere,
this is the Struggle from the Beginning of Time!
In it two principles are fighting from the Beginning of Time to Judgement Day,
the principle of Good and the principle of Evil!
Let there never be an end to the struggle between Good and Evil!

11:

Should Good disappear from this Earth
Should the Girl kiss the hand of Death the Reaper?

12:

Don’t you hear her crying: “Death, please don’t take me along!”?
Don’t cry my girl, don’t cry my beautiful daughter!

13:

Never, never will there be an end to the struggle between Good and Evil.

(Sarajevo, 1. February, 1994)

AI serijal: nastanak čovjeka

“Light will be thrown on the origin of man and his history.” (Charles Darwin)

Muzika uz post: Pearl Jam – Do the Evolution 

Malo sam se igrao sa Midjourney AI i rezultat su slike ispod.


U razgovoru sa ChatGPT, evo kakav sam odgovor dobio na pitanje: “Šta je smisao ljudskog života?”:

“The meaning of life is a complex and highly personal question that has puzzled philosophers and theologians for centuries. It is a question that has no single answer, as different people may have different ideas about what gives their life meaning. For some people, the meaning of life may be found in relationships and connections with others, such as family, friends, and loved ones. For others, it may be found in personal achievements and accomplishments, or in helping others and making a positive impact on the world. Other people may find meaning in their spiritual or religious beliefs, or in their sense of purpose and mission in life. Some people may find meaning in the simple pleasures and experiences of daily life, such as enjoying nature, experiencing new cultures, or engaging in hobbies and interests. Ultimately, the meaning of life is a deeply personal and subjective concept that may be different for each individual. It is up to each person to determine what gives their life meaning and purpose, and to pursue those things that bring them fulfillment and happiness.” (ChatGPT).

Inače, Chat Generative Pre-trained Transformer (ChatGPT) je chatbot koji je razvio OpenAI. ChatGPT je izgrađen na OpenAI GPT-3.5 familije velikih jezičkih modela i fino je podešen s tehnikama nadziranog učenja. ChatGPT je pokrenut kao prototip u novembru 2022. i brzo je privukao pažnju svojim detaljnim i artikuliranim odgovorima u mnogim naučnim područjima.

A evo šta hrvatska enciklopedija (Mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.) kaže o čovjeku:

Čovjek (grčki ἄνϑρωπος, latinski homo), fizički najsavršenije živo biće u prirodi, koje u sebi ujedinjuje sva obilježja i postignuća tjelesnoga života; metafizički, biće sposobno ne samo transcendirati vlastiti tjelesni bitak, osjetilnost i izravnu danost sebe i izvanjskoga svijeta nego, zahvaljujući toj distanciji (M. Scheler), istodobno prodrijeti do zadnjega temelja stvari i na kraju do apsolutnoga bitka, Boga. Taj dvostruki, fizičko-metafizički značaj čovjekova bitka kazuje kako čovjek ima ne samo prirodne i osjetilne osobine, tj. nagone, potrebe i emocije, nego zaposjeda i ujedno stvara neprirodne zbiljnosti kakve su duhovnost, društvenost i povijesnost, te posjeduje svijest i samosvijest, ima moralni i ćudoredni habitus, pa je kultivirano, institucionalizirano, umjetničko i religiozno biće. Štoviše, sam čovjekov prirodni bitak pokazuje specifičnosti koje upućuju na to da je u ljudskoj evoluciji sudjelovala sama ljudskost, tj. kultura, zbog čega ni ljudsko tijelo ni ljudski organizam nisu jednoznačno svodivi na prirodnost. Čovjekov ekscentrični položaj u svijetu (H. Plessner) kazuje da čovjek iskače iz naravnoga prostora i vremena, obitava u artificijelnom svijetu i trajno je suočen s mogućnošću ništavila. Najrazličitiji pokušaji određenja čovjeka kao animal rationale, tool making animal, zṓon politikón, zṓon lógon ékhon, homo ludens itd. pokazuju se preuskima da bi obuhvatili sve bogatstvo životnih oblika i područja čovjekova samoozbiljenja. Zbog nemogućnosti davanja takve cjelovite odredbe ostaje prihvatljivom Plessnerova teza o skrivenom čovjeku (homo absconditus), kojega se skrivenost zrcali upravo u njegovoj ontološkoj nedovršenosti, tj. u otvorenosti prema svijetu u cjelini. Ta otvorenost donosi opterećenost onime novim, iznenađujućim i neočekivanim (A. Gehlen) i čovjek se od te punine rasterećuje tako što simbolički (E. Cassirer) prerađuje tu bujicu dojmova, a to je okvir u kojem se konstituira artikulirani jezik kao ono što ga bitno razlikuje od svih drugih bića na Zemlji. Jezik je univerzalni medij u kojem dolazi do izražaja sva složenost njegova odnosa prema svijetu u cjelini. Tek ta tri elementa, čovjekova naravnost, umnost i jezik, čine temelj za razumijevanje onoga što čovjek uopće jest.

Prema morfološko-anatomskim svojstvima, te svojom društv. organizacijom, čovjek je u prirodnom sustavu živih bića dvonožni sisavac uspravna hoda, iz reda Primata, natpor. Hominoidea (zajedno s čovjekolikim majmunima), por. ljudi, Hominidae, vrste Homo sapiens.

Već je C. Linné u svojoj sistematici Prirodni sustav (Systema naturae, 1735) svrstao čovjeka, pod imenom Homo sapiens i Homo silvestris, zajedno s višim majmunima među primate. Prva nejasna naziranja o životinjskom podrijetlu čovjeka nalaze se u djelima G. L. L. Buffona (1749). J. N. Lamarck je u svojem djelu Zoološka filozofija (Philosophie Zoologique, 1809) prvi postavio pitanje o životinjskom podrijetlu čovjeka, i sam još neodlučan pred tim velikim i značajnim zaključkom transformizma. Ch. Darwin je u djelu Čovjekovo podrijetlo… (The Descent of Man, and Selection in Relation to Sex, 1871) iznio teoriju o razvoju čovjeka iz pradavnih oblika životinja i postavio tezu o tzv. prastarom članu (engl. ancient member) iz skupine čovjekolikih majmuna kao ishodišnoj fazi u dugom procesu očovječivanja (hominizacije): stvaranje vlastitih sredstava za opstanak, djelatno mijenjanje svijeta (a ne pasivno prilagođivanje svijetu) kao i svrhovito svjesno izdizanje iznad životinja, karakterom svojega rada.

Evolucija čovjeka, u najširem značenju toga pojma, bavi se proučavanjem načina preobrazbe i oblikovanja pripadnika roda Homo, odgovara na pitanja odakle dolaze, na koji su način različite vrste nastajale i nestajale te određuje razdoblje u kojem su postojale. Ona proučava biol. svojstva koja obilježavaju promatrane vrste i uzroke njihovih promjena. Većinu uočenih i pretpostavljenih scenarija evolucije teško je dokumentirati i strogo ocijeniti. Jedini su dokazi kojima danas raspolažemo tzv. čvrsti dokazi u obliku fosila, arheol. tragovi ljudske djelatnosti i poredbeni genetički podatci dobiveni proučavanjem suvremenih vrsta. Npr. određivanje vremena kada je prvi put upotrijebljena vatra proizlazi iz sporadičnih dokaza poput pretpovijesnih tragova spaljenih materijala koje je, u najboljem slučaju, teško protumačiti. Pripadnici roda Homo razvili su strategiju preživljavanja mijenjajući tzv. K-stopu (niska stopa razmnožavanja i dulja razdoblja između trudnoća) – koja je osobitost čovjekolikih majmuna, a vodi njihovu izumiranju u današnje doba – u tzv. R-stopu (kraća vremenska razdoblja između trudnoća) uz razvoj intenzivne roditeljske skrbi o djeci. Taj je pomak unaprijedio njihov reproduktivni uspjeh i moguće je da je postignut zbog poliginije (prikrivene ovulacije), života u parovima, usmjerivanjem većine djelatnosti na obiteljsku jezgru. Izravna istraživanja izvođena promatranjem primata i lovno-sakupljačkih društava podupiru tu pretpostavku, kao i proračuni tzv. modela populacijske dinamike. Dokazi su, međutim, temeljeni na pretpostavkama i njihova vjerojatnost ne može biti zamjena za nepobitne dokaze. Pojava uspravnog hoda i početka proizvodnje oruđa prethodila je pojavi roda Homo. Za njega je značajan pojačan rast moždane mase, promjena prehr. navika kao i usavršavanje načina izradbe oruđa. Uporedno s razvojem roda Homo razvijala se i materijalna kultura, i najvjerojatnije, društv. odnosi. To uvećanje kompleksnosti ljudskih potreba i međusobnih komunikacija dovelo je do početka ukrašavanja tijela pigmentima i ornamentima, do oblačenja i apstraktnog razmišljanja, a o kojima danas svjedoče slike u pećinama, skulpture pa čak i astron. opažanja. Rod Homo naseljavao je i druge kontinente osim Afrike, a to je dovelo do pojave i, poslije, izumiranja različitih vrsta.

Uspravan hod postojao je i prije pojave roda Homo. Čini se kako se on razvio već približno prije 5 mil. god. To je bila posljedica postupnog nestajanja prašume i nastanka nove ekološke niše pogodne za hominide, koji su počeli provoditi veći dio svojega života na tlu, a ne na drveću.

Najvjerojatniji predak čovjekolikih majmuna i prvih hominida živio je između 7 do 5 mil. god. pr. Kr., a na to upućuju sličnosti između ljudske DNA i DNA čimpanze i gorile, kao i osobine čovjekolikih majmuna koje su imali najraniji hominidi. Najstariji fosilni dokazi za koje neki autori smatraju da su ostatci dvonožnog stvorenja dovode se u vezu s vrstom Ardipithecus ramidus. Paleoantropolozi se slažu oko postojanja još dvaju rodova dvonožaca australopitecina (Australopithecus) i čovjeka (Homo). Najstariji dosad nađeni ostatci australopitecina pripisuju se vrsti A. anamensis i potječu približno od 4,1 mil. god. pr. Kr. Kasnije vrste bile su A. bahralghazali (približno 3,3 mil. god. pr. Kr.) i A. afarensis (od približno 3,8 do približno 2,9 mil. god. pr. Kr.). Najpoznatiji je predstavnik vrste A. afarensis »Lucy«, koja potječe približno iz 3,2 mil. god. pr. Kr. Neobično čvrsti dokazi koji upućuju na uspravan hod A. afarensis pojavili su se u blizini jezera Eyasi u Tanzaniji, gdje su znanstvenici otkrili stvrdnute otiske stopala triju australopitecina kojima je starost oko 3,4 mil. god. pr. Kr. Ti tzv. fosilizirani tragovi, poznati kao »otisci stopala iz Laetolija«, nastali su dok su hominidi hodali preko svježega vulkanskog pepela koji je nešto prije bio namočen kišom. Prije nego što je erozija počela djelovati, ostatci stopala pokriveni su još jednim slojem pepela pa su na taj način sačuvani. Nakon približno 3 mil. god. pr. Kr. tu vrstu zamjenjuju još dva podroda australopitecina, od kojih paleoantropolozi jedan pripisuju novomu rodu Paranthropus. Ti kasniji hominidi, koji se tradicionalno nazivaju »robustnima«, razvili su iznimno masivne zube kutnjake, naglašene nadočne lukove i izbočinu u središnjem (sagitalnom) grebenu. Te osobitosti konvencionalno su tumačene kao doprinos jačanju žvačnoga sustava koji je bio potreban zbog prilagodbe novomu načinu prehrane žilavim, vlaknastim biljkama. Robustne su vrste Australopithecus (Paranthropus) aethiopicus (približno 2,5 mil. god. pr. Kr.), A. (P.) robustus (od približno 1,8 do približno 1,3 mil. god. pr. Kr.) i A. (P.) boisei (od približno 2,4 do približno 1,1 mil. god. pr. Kr.). Druga skupina australopitecina, tzv. »gracilnih australopitecina«, uključujući Australopithecus africanus (od približno 3 do približno 2,1 mil. god. pr. Kr.) nije razvila naglašene osobitosti žvačnoga sustava i za jednog od njezinih pripadnika vjeruje se da je prethodio rodu Homo. Čini se kako su gracilni australopitecini nestali približno 2 mil. god. pr. Kr. Nedavne studije međutim naglašavaju kako bi se termini »gracilni« i »robustni« trebali rabiti samo kao konvencionalne oznake kako bi se održao kontinuitet s klas. antropološkom literaturom.

Čovjekovo podrijetlo opisuju dvije skupine ekstremnih modela. Linearni modeli temelje se na pretpostavci da je nekoliko vrsta evoluiralo u linearnom slijedu, tako da je jedna vrsta nastajala iz prethodne. Pristaše tih modela, tzv. »sažimači« (engl. lumpers), ne uzimaju u obzir varijabilnost osobina pri određivanju vrsta. »Grmoliki« ili »razgranati« (engl. Bush) modeli, s druge strane, temelje se na pretpostavci kako je mnogo različitih vrsta postojalo istodobno, da ih je većina istrijebljena, a da je jedino Homo sapiens preživio do danas. Pristaše »grmolikih modela« nazivaju se »cjepačima« (engl. splitters), budući da uzimaju svaku diferencijalnu osobinu kao oruđe za određivanje nove vrste.

Premda je stvarnost najvjerojatnije negdje u sredini između tih dviju krajnosti, za pojedina tumačenja postoje otežavajuće okolnosti. Ne postoje jasni, neprijeporni kriteriji o količini potrebnih morfoloških promjena koje bi opravdale određivanje »sljedeće vrste« u danas nađenim fosilnim ostatcima. Fosilni ostatci, naposljetku, zadržali su morfološke i metričke osobitosti, ali ne i svoje genetičke i neskeletne osobitosti, pa se zato biol. definicije vrste ne mogu primijeniti na izumrle vrste. Antropolozi ne znaju odrediti ni razliku među spolovima fosilnih ostataka, pa je određivanje spola jedinke prijeporno. Skupinu fosilnih ostataka s manjim, manje masivnim osobinama, jedna skupina istraživača može označiti ženskim spolom, dok ih druga skupina istraživača može smatrati pripadnicima drugog, različitog ogranka.

Opće je prihvaćena činjenica da je rod Homo nastao negdje u Africi oko 2,4 mil. god. pr. Kr. On je evoluirao od roda Australopithecus. Smatra se kako je to bio upravo A. africanus ili nedavno otkrivena vrsta A. garhi (približno 2,5 mil. god. pr. Kr.). Do približno 1,1 mil. god. pr. Kr., istodobno su postojali ljudi i australopitecini. Mnogi autori smatraju kako je više od jedne vrste iz roda Homo koegzistiralo do nedavne prošlosti (ekstremni »sažimači« ne podržavaju tu interpretaciju). Tek oko 30 000 god. pr. Kr. izumro je posljednji zaseban tip ljudi, Homo neanderthalensis (neandertalac). Istrijebljen je, a to znači da je naša vrsta, H. sapiens, jedina preživjela od cijeloga roda. I doista smo preživjeli: nakon nestanka neandertalaca došle su do izražaja nove osobine našeg intelekta, procvjetala su kult. dostignuća, a evolucija čovjeka nije bila više samo biološka.

Osim dvonožnoga hoda, za identifikaciju ljudskosti, temeljem analize fosilnih ostataka, čvrsti dokazi koji upućuju na nastanak čovjeka od australopitecina i njihovo daljnje biol. razdvajanje bili su: povećanje volumena moždane mase, napredak u korištenju i proizvodnji oruđa i smanjenje veličine zuba. Pojava roda Homo objašnjena je pomakom u prehrani, koja se prvo temeljila na voću i biljkama, a potom na hrani koja je uključivala strvine i koštanu srž. To je zahtijevalo posjedovanje takvih oruđa koja su bila naprednija od onih koja je imao A. africanus. Suvremeni hominidi nemaju zube dostatne za slamanje kostiju kako bi prodrli do koštane srži. Pristup strvinama koje su ležale u savani zahtijevao je lukavost jer je trebalo izbjegavati i nadmudriti konkurenciju drugih strvinara (poput hijena i velikih mačaka), koji su žestoko branili svoj plijen. Nadalje, proizvodnja naprednijih oruđa zahtijevala je poznavanje osobina cijepanja specifičnih materijala i položaja njihovih nalazišta. Svi ti zahtjevi u procesu preživljavanja »tražili su« nastanak većega i kvalitetnijega mozga. Najraniji ljudi imali su naglašeno povećanu moždanu masu (više od 700 cm³), za razliku od australopitecina koji su živjeli istodobno, a kojima je moždana masa bila oko 450 cm³. Moguće objašnjenje za smanjenje dimenzija zuba tijekom evolucije roda Homo navodna je manja potreba za vlaknastom hranom.

Danas je najprihvaćenije gledište kako se prva ljudska vrsta H. rudolfensis razvila iz vrste A. africanus. Premda se znanstvenici nisu složili oko veze između H. habilis i H. rudolfensis, većina smatra kako je H. habilis pripadao australopitecinima. Sljedeća je po redu vrsta, koja se može identificirati iz fosilnih ostataka, H. ergaster. On je najvjerojatnije prvi izrađivao oruđa kojih je proizvodnja zahtijevala misaoni predložak. Primjer je acheuléenski skup oruđa koji je sadržavao i vrlo osebujno oruđe, tzv. ručni klin, šiljast i simetričan. Njegova izradba zahtijevala je ne samo popriličnu spretnost (finu mišićnu koordinaciju izrađivača), već i misaoni predložak temeljen na poznavanju geometrije i izgledu gotova proizvoda. H. ergaster bio je i znatno viši od svojih prethodnika (oko 1,7 m). Nakon H. ergastera postaje vrlo teško određivati fosilne ostatke zbog, između ostalih razloga, i činjenice da se fosili ne nalaze više samo u Africi. Najstariji hominidi u Aziji najvjerojatnije su pripadali vrsti H. ergaster ili drugim srodnim vrstama, dok se kasniji, isključivo azijski primjerci, obično pripisuju vrsti H. erectus.

Znanstvenici se ne slažu oko toga kako nazvati suvremene fosilne ostatke vrsta iz Afrike i Europe. Osporava se postavka da je H. erectus u Aziji preživio do doba pleistocena, premda prevladava mišljenje da je izumro u Aziji i da je zamijenjen drugim valom ljudi koji su došli iz Afrike, vrstom H. sapiens (hipoteza »Out-of-Africa«). Pristaše te hipoteze uočili su činjenicu da bi se najveći udio genetičke varijabilnosti suvremenih ljudi trebao naći u današnjim afr. populacijama. Hipotezi »Out-of-Africa« suprotstavljena je hipoteza o multiregionalnoj evoluciji (»Multiregional Evolution Hypothesis«), po kojoj je evolucija čovjeka tekla usporedno u Africi, Europi i Aziji, a pritom se genetički materijal izmjenjivao u mjeri nedovoljnoj za nastanak novih vrsta.

Većina znanstvenika zastupa gledište da su ljudi koji su živjeli u srednjem pleistocenu u Africi pripadali vrsti Homo heidelbergensis, koja se doselila i u Europu. Vjeruje se da je eur. varijanta evoluirala u vrstu H. neanderthalensis, dok je ona u Africi evoluirala u vrstu H. sapiens (s moždanom masom volumena oko 1350 cm³) i napokon zamijenila neandertalce. Nije međutim jasno je li uzrok toj zamjeni bolja prilagodba opstanku ili izravno oružano istrjebljenje. Najkasniji fosili neandertalaca potječu približno iz 27 000 god. pr. Kr. Razmjerno jednostavan scenarij koji opisuje postanak neandertalaca komplicira otkriće fosila starih 700 000 god. u Španjolskoj. Smatra se da pripadaju vrsti H. antecessor, koju neki smatraju prethodnikom modernoga čovjeka.

Dosjetka da »postoji više antropologa i teorija o evoluciji čovjeka negoli ljudskih fosilnih ostataka« više ne stoji. Tijekom posljednjeg desetljeća otkriveno je mnogo novih fosilnih nalazišta. Razvoj novih mat. i statističkih metoda također je ograničio nove spekulacije premda i dalje postoje mnoge praznine u fosilnom materijalu, gdje bi bilo poželjno primijeniti rigoroznije metode proučavanja, ali to još nije moguće. Karakteristično obilježje postpliocenskog roda Homo njegova je sposobnost selidbe u druge krajeve. Premda nema dokaza, naslućuje se kako su njegovi pripadnici upotrebljavali odjevne predmete jer su nađeni fosilni ostatci u područjima i razdobljima u kojima opstanak ljudi nezaštićenih odjećom, zbog klimatskih uvjeta, ne bi bio moguć. Svojom temeljnom osobinom – pokretljivošću – čovjek je potkraj posljednjega ledenog doba zavladao planetom.

Za kraj, jedan esej (“Vjerovanje slobodnog čovjeka“) kojem se često vraćam.

AI serijal: Superheroji bebe

“It’s Not Who I Am Underneath, But What I Do That Defines Me.” (Batman Begins)

Muzika uz post: Superman • Main Theme (John Williams)

Superjunak ili Superheroj je izmišljena ličnost koja se pojavljuje u stripovima, crtanim filmovima i dugometražnim filmovima. Superheroji imaju najčešće nadljudske sposobnosti i moći. Svako od nas je kao mali želio biti neki od superheroja, tako da ova tematika neće nikad “izlapiti”. Spisak poznatijih superheroja se može naći na ovom linku. U ovom AI serijalu, sa Midjourney AI sam kreirao superheroje kao bebe.

Spisak 10 najpopularnijih superheroja:

  • Spider-Man (Marvel Comics).
  • Superman (DC Comics).
  • Captain America (Marvel Comics).
  • Batman (DC Comics).
  • Daredevil (Marvel Comics).
  • Wonder Woman (DC Comics).
  • Wolverine (Marvel Comics).
  • Flash (DC Comics).

AI serijal: Povratak Džedaja

Remember, a Jedi’s strength flows from the Force. But beware. Anger, fear, aggression. The dark side are they.” (Yoda)

Muzika uz post: The Return of the Jedi

U Playground AI generatoru sam se malo igrao sa Džedajima. Džedaji su čuvari mira u drevnoj monaškoj, akademskoj, meritokratskoj i paravojnoj organizaciji iz fiktivnog svijeta Zvjezdanih ratova. Poznati su po korišćenju Sile, kojom manipulišu predmetima oko sebe, te po svojim svjetlosnim mačevima. Članovi reda džedaja borili su se za mir i pravdu u Galaktičkoj Republici već oko 25000 godina prije bitke kod Javina, često protiv Sita, svojih zakletih neprijatelja. Mnogi džedaji su glavni likovi filmova i dodatnih djela na temu Zvjezdanih ratova: Obi-Van KenobiKvaj-Gon DžinJodaMejs VinduAnakin SkajvokerLuk Skajvoker.

Generalno govoreći, AI generatorima je teško kreirati simetriju, pravilno ljudsko lice i ekstremitete (čak i u novim verzijama programa), pa ih je potrebno “voditi” kroz proces preko promptova (tekstualnih uputstava). Dole su dati pozitivni i negativni promptovi, vezano za lica sa slika. Korišten Stable Diffusion 1.5, uz prompt guidance 10, quality&details 50 i k_euler sampler. Izlazna rezolucija 2048 x 2304 px.

+ prompt: Jedi master, old, wrinkled, serene, wise, teacher, space opera, character portrait, intricate, oil on canvas, masterpiece, expert, insanely detailed, 4k resolution, composition

– prompt: ugly, tiling, poorly drawn hands, poorly drawn feet, poorly drawn face, poorly drawn eyes, out of frame, extra limbs, disfigured, deformed, body out of frame, blurry, bad anatomy, blurred, watermark, grainy, signature, cut

Slike koje gledate predstavljaju lica koja nikad nisu postojala, ni u filmu ni na javi. Sa AI generatorima moguće je budan sanjati.

AI serijal: naiva

“Naive art is a sincere and isolated expression of a personal experience, a “naive vision.” If you don’t know about naive art, it’s characterized by a few key features: flat, childlike scenes; erroneous perspective; painted always by an untrained, and usually formally uneducated artist.” (Claire Milbrath)

Muzika uz post: When You Grow up, Your Heart Dies – Gunship

Naivna (primitivna, izvorna) umjetnost je naziv za likovna djela uglavnom samoukih umjetnika. Naivna umjetnost see, kao poseban pravac unutar umjetnosti 20-og stoljeća, javlja u mnogim državama Europe. Poznatiji umjetnici (“Naivci”) su bili: André Bauchant,  Henri Rousseau,  Alfred Wallis, Camille Bombois, Friedensreich HundertwasserSéraphine Louis i Louis Vivin. U Hrvatskoj je Naivu popularizirala sjajna Hlebinska grupa, na čelu sa Ivanom Generalićem, Franjom Mrazom i Krstom Hegedušićem. Spisak umjetnika (iz ove oblasti) može se naći na ovom linku. Lično sam najviše fan rada Ivana i Josipa Generalića, Henry Vitosa i Rousseaua.

Pravci srodni Naivi su Folk art, Outside art i Primitivism.

Meni je oduvijek oduševljavala ova umjetnička tehnika (sjećamo se onih starih novogodišnjih razglednica), a sada se, konačno, uz pomoć AI, mogu kreirati i vlastite vizije Naive. Ovakve slike se mogu uraditi i u većoj rezoluciji (AI upscale generatori) i isprintati na platnu u određenoj veličini. Živimo u zanimljivim vremenima, konačno nam je, uz pomoć tehnologije, Naiva dostupna svima.

AI serijal: kućice na drvetu


“A tree house, to me, is the most royal palace in the world”
(Munia Khan)

Muzika uz post: Treehouse – Alex G 

Kućice na drvetu su uvijek zanimljive jer bude u čovjeku neku dječiju radost i znatiželju. Ko nije, u djetinjstvu, htio imati jednu kućicu na drvetu, da pobjegne od svega. Mnogi od nas pratili smo rad Petea Nelsona i gledali sa uživanjem njegov TV serijal “Treehouse masters“.

Kućicu je uvijek moguće napraviti ako imate prostora, a sljedeća najbolja stvar je dizajnirati vlastitu kućicu na drvetu iz snova. Nema boljeg alata za to od AI generatora. U Playground AI sam uradio nekoliko rendera ovih kućica, a rezultati su dati ispod. Uživajte.

Dole su date kućice koje je, uz pomoć AI generatora, kreirao Nedim Ćatović (4 razred osnovne).

AI umjetnost

“I visualize a time when we will be to robots what dogs are to humans, and I’m rooting for the machines.”

(Claude Shannon)

On the Edge – AI Generisana muzika

Ove godine AI umjetnost je naglo popularizovana razvojem novih verzija AI generatora, kao što su Midjourney AI v4, Dall-E v2 i Jasper Art. Većina ovih “text to image” AI sistema je komercijalnog karaktera, sa mogućnošću da se prije kupovine neki od njih i probaju (Jasper art se ne može probati prije kupovine). Mogućnosti novih verzija AI generatora su zaista impresivne, a kreirane fotografije najviše zavise od naše mašte, tj. onoga šta smo sposobni da zamislimo i “istreniramo” program da uradi. Neke AI generisane slike su prodate za dosta novca.

Što se tiče žanrova, sve što postoji u umjetnosti, fotografiji, ilustraciji, arhitekturi, modi, grafitima, može biti sadržano i podržano u novijim AI generatorima. Na ovom linku je dat detaljan pregled spomenutih disciplina.

Neki ljudi (posebno oni koji žive od umjetnosti) govore da AI nije umjetnost i da je to neka vrsta krađe. Ali AI umjetnost zapravo ni u kom slučaju nije “krađa” od umjetnika. Umjetnost ne nastaje u vakuumu. Svi umjetnici referiraju se na radove drugih umjetnika. Svaki umjetnik koji je ikad živio referencirao je i bio inspiriran djelima drugih umjetnika. Pokušavaju ih oponašati, njihove stilove i njihove tehnike. To je dio procesa učenja umjetnosti. Svako ko kaže da nije pod uticajem ili da je pokušao oponašati stil drugog umjetnika ili laže ili ne zna o čemu govori ili vjerojatno nije umjetnik i samo trola.

Umjetna inteligencija uči (trenira) gledajući milijarde različitih slika i emulira umjetnost na temelju ključnih riječi i matematike, te prepoznavanja uzoraka i jezičkih definicija. To nije krađa ništa više od bilo kojeg umjetnika koji uči stvarati umjetnost gledajući i oponašajući druge umjetnike. AI samo mnogo “brže” uči druge umjetničke tehnike i žanrove od ljudi.

Uzmimo za primjer tzv. Fan art (umjetničko djelo koje su stvorili ljubitelji djela fikcije, proizašlo iz lika serije ili drugog aspekta tog djela), koji zapravo kopira (doslovno) likove i umjetnosti, zaštićene autorskim pravima. Niko od nas ne kritikuje umjetnike koji stvaraju fan art i ne vrišti na njih zbog “krađe” niti te umjetnike nazivamo lopovima. Međutim, kad je u pitanju umjetna inteligencija, neki ljudi na sav glas viču da je umjetnost AI – krađa od umjetnika? Čini se kao dvostruki standard, zar ne?

Možda se neki ljudi (umjetnici) jednostavno boje da će izgubiti posao zbog umjetne inteligencije. Baš kao što su se ranije neki ljudi bojali Photoshopa i digitalnih kamera i svih drugih izumljenih tehnologija koje danas koristimo za stvaranje umjetnosti. Te tehnologije nisu ništa ukrale umjetnicima niti su uništile egzistenciju umjetnika. Nadahnule su milione ljudi i stvorili samo još više umjetnika! I to je ono što će AI učiniti.

Inače, očekuje se eksplozija AI alata, a dobar tekst može se pročitati na ovom LINKU.

Dole su date neke od fotografija koje sam radio sa nekoliko AI generatora: Midjourney, Stable Difusion, Dall-E, Dream Studio, Nightcaffe, Writesonic, Deep Dream Generator i Playground (ovaj generator nudi najviše za najmanje novca). Na ovom linku možete naći primjere trenutno najboljih AI generatora. Meni je lično Midjourney AI najbolje “legao”, i uz odvojenih 30$ mjesečno dobijate paket koji vas sigurno neće razočarati. U novije vrijeme spominje se i Lexica AI i BlueWillow AI, kao alternative.

Midjourney

Tema 1: “Poznati sportaši sa 10 godina” (Edin Džeko, Jusuf Nurkić, Safet Sušić, Džanan Musa, Miralem Pjanić).

2. Tema: “Cyber punk autoportret i likovi sa filmova”

Tema 2: Postapokaliptično Sarajevo

Ostale slike

Playground

Tema 1: Arhitektura

Ostale slike:

Dall-E

Tema 1: BiH (Sarajevo, Mostar)

Tema 2. Futurizam

Ostale slike

Stable Difusion

Tema 1: Sarajevo

Tema 2: Apokalipsa

Dream Studio

Nightcaffe

Writesonic/Photosonic

Deep Dream

P.S. Osim umjetničkih, postoje i muzički AI generatori. Mogućnosti su neograničene.

Ko voli ovu tematiku preporučujem moj serijal: “Kućice na drvetu“.