“Space isn’t remote at all. It’s only an hour’s drive away if your car could go straight upwards.” Fred Hoyle
Muzika uz post: Jadranka Stojakovic – Što te nema
Lukomir je zaslužio jednu profesionalnu astrofotografsku sesiju. Dugo smo je planirali i sinoć smo je konačno odradili. Pretpostavljali smo od ranije da je lokacija potencijalno dobra meta za snimke Mliječnog puta, i to se pokazalo tačnim. Osim toga, nema puno svjetlosnog zagađenja u samom selu, a ovaj put nas je poslužilo i vrijeme. Domaćini iz Ljetne bašte su nas pripazili sa smještajem i hranom, a mještani sela su veoma ljubazni. Uživali smo slušajući životne mudrosti dede Vejsila Čomora. Sve u svemu, fantastičan ugođaj i zanimljivo iskustvo.
Inače, Lukomir je planinsko selo koje se nalazi na južnim obroncima Bjelašnice na oko 1500 metara nadmorske visine, što ga čini najvišim naseljenim mjestom Bosne i Hercegovine i jedinim preko 1300 m. Na osnovu stećaka koji se nalaze u selu i koji potiču iz 14. i 15. stoljeća, vjeruje se da je selo bilo naseljeno i prije više stotina godina. Današnji stanovnici sela potomci su ovčara iz hercegovačkih sela Kamen i Žulj iz okolice Stoca, koji su zbog bogatih pašnjaka ovdje ljeti čuvali velika stada ovaca. Gradeći prvo sezonska naselja (stanove), koja su poslije prerasla u današnje selo, najvećim su se dijelom ovdje naseljavali ljudi iz plemena Čomora i Masleša, koji su i danas najbrojnije obitelji u Gornjem Lukomiru. U Lukomiru su snimani filmovi Gluvi barut (1990) i Nebo iznad krajolika (2006).
Koristili smo našu standardnu “nightscape” opremu: Sony a7s, Samyang 14mm f/2.8 i 35mm f/1.4, Canon 70-200mm f/2.8, uz trackere MSM i Omegon LX2, te nekoliko tripoda. Obrada slika je vršena u programima: Sequator, Lightroom i Photoshop.
Ove slike, isprintane na platnu, mogu biti idealan poklon. Za poručivanje printa (Blackbox Sarajevo) javiti se na: acatovic@gmail.com.
Ispod su prikazani neki od snimaka, napravljeni u različito vrijeme u toku dana. Mini galerije se otvaraju klikom na sliku.
Dole je dat video koji je napravio naš prijatelj Ismir Lakota.
Ispod je dat video nastao snimanjem dronom.
Zanimljivo je da se vrlo teško mogu naći ikakvi podaci o stećcima kod Lukomira. U knjizi Stećci, kataološko-topografski pregled (Š. Bešlagić) sam uspio naći nešto:
U autentičnoj bosanskoj Crkvi tjelesni život i njegove strasti su grijeh, a smrt spasenje od grijeha. Vjernici su se odricali od tjelesnog, postili, živjeli u celibatu i svakodnevno bogoslužili. Crkva je jako utjecala na toleranciju prema drugim vjerama, uzdržanost, nepostojanje smrtne kazne, skromnost u svakodnevnom životu, otvorenost za strance koji žele doći, a poseban utjecaj je na monumentalne kamene spomenike – stećke, koje je nekada bilo preko 100.000 na području Bosne. Franjo Rački navodi da su vjernici Crkve bosanske “bili pismeni i to ne samo muškarci koji su se bavili zanatima, vršeći često dužnost “učitelja”, nego su i žene bile pismene, a bavile su se ručnim radom i odgajanjem omladine.
A Universe of atoms 
One thought on “Lukomirski Mliječni put”