Tamna maglina “Delfin”

“Napoleon, when hearing about Laplace’s latest book, said, ‘M. Laplace, they tell me you have written this large book on the system of the universe, and have never even mentioned its creator.’ Laplace responds, ‘Je n’avais pas besoin de cette hypothèse-là. (I had no need of that hypothesis.)”
(Pierre-Simon Laplace)

Muzika uz post: Jack Johnson – Only The Ocean

Tamna maglina Delfin ima oblik sličan delfinima, i predstavlja tamni apsorbirajući oblak koji zaklanja zvijezde iza njega. Potencijalno je mjesto rađanja zvijezda, kao i druge tamne magline (npr. Konjska glava).

Oprema: FLI Proline PL900 na reflektoru prečnika 600 mm (Planewave CDK24).
Lokacija: Opservatorija “El Sauce” (Čile), 16.4.2021.
Tehnika:  2 x 10 min za svaki kanal (Luminance, Red, Green, Blue), ukupno 80 min ekspozicije.
Obrada:  Pixinsight, Photoshop (A. Ćatović)

Više o maglini:

Smještena u nevjerojatno gustim zvjezdanim poljima sazviježđa Škorpija (Scorpius) nalazi se prekrasna tamna maglina Barnard 252. Čini se da postoji vrlo malo podataka o ovom upadljivom apsorbirajućem oblaku. Astrofotografi su ga, zbog sličnosti sa delfinom, prozvali tamna maglina “Delfin”. Ovaj međuzvjezdani oblak je toliko gust da u potpunosti blokira svjetlost hiljada pozadinskih zvijezda u pravcu prema centru naše galaksije. Postoji mnogo tamnih maglina poput ove, a jedna od najpoznatijih je maglina “Konjska glava” u Orionu. Još jedan primjer, golim okom vidljiv kada se posmatra udaljen od gradskih svjetala, je tamna maglina u blizini Južnog krsta poznata kao maglina “Vreća uglja” (eng. Coalsack).

Inače, ovi su oblaci puni sitnih čestica prašine mikrometarske veličine. Vidljivo zračenje lako se apsorbira ovom prašinom i zato se magline čine tamnim. Međutim, radio i infracrvene talasne dužine mogu prodrijeti u oblake i omogućiti nam da zavirimo unutra – u mjesto gdje se često rađaju zvijezde, kreatori hemijskih elemenata težih od vodika i helijuma.

Početkom 1900-ih američki astronom Edward Emerson Barnard sastavio je katalog tamnih maglina proučavajući brojne fotografije Mliječnog puta. Barnard je, takođe, bio strastveni vizualni posmatrač i otkrio je 15 kometa, Jupiterov mali mjesec Amaltheu i Barnardovu zvijezdu, drugu najbližu zvijezdu našem Sunčevom sistemu. Također je kratko posmatrao i tzv. “šiljke” u Saturnovim prstenovima, a ovaj misteriozni fenomen potvrđen je tek mnogo kasnije kad je svemirska sonda Voyager 1 prošla pored Saturna 1980. godine.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s