“Man must rise above the Earth—to the top of the atmosphere and beyond—for only thus will he fully understand the world in which he lives.” (Socrates)

Muzika uz post: ZAYN – Dusk Till Dawn (Official Video) ft. Sia

Često možemo vidjeti različite noćne pejzaže sa Mliječnim putem (tzv. nightscape), ali koliko su takve slike realne?

Generalno govoreći, postoje četiri glavne tehnike snimanja i obrade noćnog pejzaža sa prikazom naše galaksije u pozadini slike. To su:

• jedna ekspozicija (eng. single exposure),
• spajanje (eng. blend),
• kompozit (eng. composite), i
• spajanje sa različitim fokusnim dužinama (eng. focal length blend).
• panorame

Osim ovih tehnika, moguće su i kombinacije, npr. kompozit sa različitom fokusnom dužinom. Nijedna tehnika nije loša tehnika, ali mislim da autori fotografija uvijek u opisu trebaju napomenuti koju su koristili.

U jednoj ekspoziciji, koja je i najprirodnija, Mliječni put i prednji kadar se snimaju sa jednom ekspozicijom, bez mijenjanja položaja kamere i fokusa. Ovo je i najteže izvesti – da bude kvalitetan snimak – jer su ekspozicije maks. reda do 30 s, pa je potrebna kvalitetna kamera (npr. canon 6D serija ili 5D IV, Canon EOS R5, Sony a7 serija, Nikon Z6 i sl.), dobar objektiv (sa što manjim f brojem) i dobro poznavanje softvera za postprocesiranje (npr. Photoshop, Lightroom). Prednji kadar može biti dosta taman – kad je faza mladog Mjeseca, djelimično obasjan – ako je Mjesec u nekoj drugoj fazi, ili teren može biti vještački osvjetljen (eng. light painting). Ovdje možete koristiti jedan trik – a to je snimanje više snimaka od npr. 30 s i potom njihovo stakiranje u Sequatoru – radi isticanja detalja i smanjenja šuma (ovakva tehnika je još uvijek u okviru tehnike jedne ekspozicije). Takođe, ovo je i najbrža tehnika, gdje trebate nositi najmanje opreme (stativ i kamera s objektivom). Dole su dati primjeri.

“Oaza života”

Lokacija: Šiljak (1690 m), Bjelašnica
Datum: 5.6.2021. (oko 23:30h)
Oprema: Sony a7s, Samyang 35 mm
Ekspozicije: 4 x 10 s, f/1.4, ISO 6400
Tehnika: vertikalna panorama
Obrada: Lightroom, Photoshop

“Mliječni put, meteor i staro vojno groblje”

Oprema: Sony a7s i Samyang 14mm (kvadratni krop).
Ekspozicija: 25 s, ISO 6400, f/2.8.
Obrada: Photoshop

Spajanje (blending) je tehnika kada se prednji kadar i Mliječni put snimaju posebno, ali se ništa ne mijenja, ni položaj kamere ni fokus objektiva. Ovo je način da se uz pomoć tracker-a (ili bez njega – sa više snimaka) izvuče dosta više detalja iz galaksije, i potom taj snimak softverski spoji sa prednjim kadrom. Takođe, na ovaj način možete smanjiti i šum snimka. Mana je što snimak nije sasvim prirodan jer se najčešće izgubi onaj fini prelaz između Mliječnog puta i krajnjeg dijela prednjeg kadra. Nedostatak je i što najčešće morate nositi i tracker sa sobom (često uz masivniji tripod), što usložnjava sam proces radi kilaže opreme. Dosta česta tehnika snimanja koja daje i relativno realan prikaz stvarnog stanja na terenu (ako bi naše oči imale veću moć upijanja fotona).

U ovu tehniku se mogu uvrstiti i tzv. “Single shot sky & multiples foreground exposures” snimci. Ovdje se snimci prednjeg kadra boje svjetlom, mijenja se f broj objektiva radi boljeg fokusa i oštrine i smanji se ISO radi većeg dinamičkog opsega. Snimci se kasnije spajaju u PS.

U ovu tehniku spadaju i tzv. “Stacked multiple sky shots & multiples foreground exposures” snimci. U odnosu na prethodnu tehniku, ovdje se nebo stakira (npr u Sequatoru) i snimci se kasnije opet spajaju u PS. Na ovaj način se smanjuje šum na nebu. Ovdje ekspozicije neba mogu bit kratke (reda 10 s) ili duže (reda 1 min) – uz pomoć trackera. Jedna od varijanti ove metode je i da se prednji kadar snima sa dužim ekspozicijama i stakira (bez light painting tehnike).

Kompozit podrazumijeva snimanje galaksije i prednjeg kadra u različito vrijeme i sa različite lokacije, i kasnije softversko spajanje u jednu sliku. Može biti promjene fokusa kamere ali i ne mora. Može se smatrati kao umjetnički doživljaj (ako je npr. Mliječni put prema sjeveru umjesto ka jugu, ako je galaksija prisutna na zimskim snimcima umjesto na ljetnim, ili ako se softverski ubaci “lažno” svjetlo između galaksije i prednjeg kadra), ali nekad (ako se ne pretjera) može odražavati i približno realno stanje na terenu.

Spajanje sa različitim fokusnim dužinama je slično tehnici spajanja, ali sa promjenjenom fokusnom dužinom. Ovdje se Mliječni put i prednji kadar snimaju sa iste lokacije i u istom pravcu, samo se mijenja fokus objektiva da se stavi naglasak na neki dio naše galaksije. Može biti efektivno sredstvo ali takođe spada u domen umjetničkog doživljaja.

Panorame se sastoje od snimanja više snimaka jednog kadra (sa većim fokusnim dužinama) i kasnije se ti snimci spajaju softverski (LR, PS, MS Ice, Kolor Autopano Giga itd). Na ovaj način se povećava rezolucija i oštrina slike. Takođe, moguće je raditi veći print ovakvih slika. Na ovom LINKU se može pročitati više detalja kako sam ja to radio.

Više slika Mliječnog puta na prethodnom postu.