“Were I to write out one prescription to help alleviate at least some of the selfmade miseries of mankind, it would read like this: ‘One gentle dose of starlight to be taken each clear night just before retiring’.” – Leslie Peltier

(muzika uz blog post: LORN – ANVIL)

Jutros smo Džan i ja snimali zanimljivi komet NEOWISE koji se trenutno može vidjeti u periodu između 3 i 4 h. Veoma zanimljiv i dobro vidljiv komet se nalazi približno ispod zvijezde Capella, u pravcu sjevera. Magnituda komete u tom trenutku je bila oko 3, i relativno brzo se povećava (tijelo slabije sjaji).

Dole su dati neki snimci (Canon 6D, Canon 70-200mm, Rokinon 14mm, Sony ILCE-5000, E PZ 16-50mm) koje smo napravili u rejonu blizu Prečanskog polja kod Dejčića. Svjetla u prednjem dijelu kadra su svjetla Sarajeva i vrh Trebevića. Na jednoj od slika su Jupiter i Saturn, a na dvije su i Venera sa Plejadama, Aldebaranom i Hijadama.

Izvještaje sa naših drugih snimanja ove komete pogledajte na slijedećim linkovima: Trebević, Zlatište.

• 

• 

Neke od slika u većem formatu se mogu vidjeti na ASTROBIN linku.

Inače, Komet C/2020 F3 (NEOWISE), ili samo NEOWISE, je retrogradni komet orbite bliske paraboli, koji je 27. marta 2020. godine otkrio svemirski teleskop NEOWISE. Blizinu Sunca je preživio i sad je jasno vidljiv na nebu. Prolazak kroz perihel povećat će obilazno vrijeme kometa sa oko 4500 godina na 6800 godina. Vidljiv je i dvogledom. U BiH je vidljiv u zoru na sjeveroistoku, nisko uz horizont. Oko 5. jula je razvio drugi rep (jedan od prašine, a drugi od plinova). Sredinom jula komet će se vidjeti i na večernjem nebu bliže sjeverozapadu. Udaljavanjem od Zemlje sjaj će mu slabiti. Zemlji će biti najbliži 23. jula 2020., kad će se približiti na 0,69 AJ, odnosno 103 miliona kilometara.

Više o kometama:

Komet (prema grč. ϰομήτης: dugokos; zvijezda repatica) je nestalno nebesko tijelo u Sunčevom sistemu kojem su putanje vrlo izdužene, a ravninu ekliptike mogu presijecati pod bilo kojim kutom. Njihovo je osnovno tijelo jezgra, tvorevina smrznutih tvari, leda s prašinom. Oko jezgre razvija se koma (koja zajedno s jezgrom čini glavu kometa), a iz nje rep. Veličina jezgara većinom je nepoznata; desetak bolje upoznatih jezgara prečnika su od jednoga do dvadeset kilometara. Osim orbitalnih putanja komete dijelimo na kratkoperiodične (period manji od 200 godina) i dugoperiodične (period veći od 200 godina). Kometi čije su staze parabole ili hiperbole mozemo nazvati neperiodičnim kometima.

Koma (lat. coma < grč. ϰόμη: kosa, vlasi) je magličasti omotač kometske jezgre koji zajedno s jezgrom tvori glavu kometa. Sastoji se od plinova i prašine. Kuglasta je ili izdužena oblika, a katkada pokazuje slojeve. Nastaje kada Sunce dovoljno zagrije kometsku jezgru, iz koje se tada oslobađaju plinovi sublimacijom zaleđene tvari, noseći sa sobom čestice praha. Koma je zapravo atmosfera u kojoj djelovanjem Sunčeva zračenja dolazi do disocijacije molekula i do ionizacije produkata raspada, koji su pobuđeni pa svijetle. Zbog uticaja Sunčevog vjetra i magnetskog polja, plinovi kome udaljuju se od Sunca brzinom oko 1 km/s i oblikuju rep, koji je ravan i svijetli plavičasto. Na nekoj udaljenosti od jezgre čestice prašine lebde slobodno i ovisno o svojoj masi kreću se u polju Sunčeve sile gravitacije. Tako nastaje žućkasti prašinasti rep koji odbija Sunčevu svjetlost. Čestice kome raspršuju se po kometskoj stazi.

Komet je nebesko tijelo koje se nalazi u eliptičnoj (nekad i paraboličnoj i hiperboličnoj) putanji oko Sunca. Dolazi iz najudaljenijih i najhladnijih područja Sunčevog sistema. Tamo su odbačeni gravitacijom divovskih planeta kada je Sunčev sistem tek nastajao. Većina ih stiže iz Oortovog oblaka – ledene sferične oblasti na samom rubu Sunčevog sistema. Kometi se sastoje od silikatne prašine i smrznutih plinova u obliku raznih vrsta leda (inja) koji čine poroznu jezgru. Kada se putanja kometa počne približavati Suncu, zbog povećanja temperature, led i smrznute čestice počinju isparavati stvarajući oblak plina oko kometa koji se zove koma. Zbog pritiska Sunčevog vjetra i radijacije, koma i tijelo kometa prilikom raspadanja pretvaraju se u karakteristične repove koji su vidljivi na nebu. Smjer plinovitog repa je u pravcu suprotno od Sunca, dok je rep kojeg čine čestice prašine nešto širi i tromiji u pomicanju. Rep može biti dug milionima kilometara.

Više o nebeskim tijelima u mojim knjigama: Naš svemir i Alhemičari univerzuma.