Družili smo se na prečanskom polju, kod Dejčića. Zanimljivo je da je gore temperatura znatno veća nego u Sarajevu, iako se lokacija nalazi na oko 1100 m n.v. Snimali smo timelapse, wide snimak regije Mliječnog puta u pravcu sazviježđa Labud, a gledalo smo i deep sky objekte sa C8 teleskopom. Posebno su nas oduševile planetarne magline, naročito M27 koja izgleda grandiozno kroz C8.
Povremeno bi zabljesnuo koji Orionid, ali zvijezda večeri je bila regija u okolini zvijezde Deneb.
„Međuzvjezdana materija“
Kada pogledamo iznad sebe po noći najčešće mislimo da nema puno dešavanja. Ništa nije dalje od istine. Ovaj snimak, koji smo napravili sinoć, pokazuje područje Mliječnog puta u pravcu sazviježda Labud, tačno iznad nas ovih noći. Vidi se mnoštvo prašine, maglina, porodilišta zvijezda. Kada bi naše oči mogle sakupljati svjetlo neprestano nekoliko sati (kao digitalni aparati), vidjele bi možda sličan prizor.
Oprema
Koristili smo Skywatcher Star adventurer postolje, Canon 1100D mod sa intervalometrom i Canon 16-36mm f.28 USM II L objektiv. Ukupno vrijeme integracije 3h. Obrada u Pixinsightu i Photoshopu.
Opis slike
Međuzvjezdana materija koja dominira na ovoj slici nastaje iz neutralnog i joniziranog plina u atomskom i molekulnom obliku, prašine i kozmičkih zraka. Igra bitnu ulogu u astrofizici, budući da zvijezde nastaju iz međuzvjezdane materije koju zvjezdani vjetar i supernove raznose u međuzvjezdani prostor. Međuzvjezdana materija ispunjava međuzvjezdani prostor i polako se širi u međugalaktički prostor. U međuzvjezdanoj materiji ima najviše atoma hidrogena, zatim helija, a sadrži većinu poznatih hemijskih elemenata. Također, ustanovljeno je više od stotinu vrsta molekula, među kojima ima vrlo složenih, a prevladavaju molekule ugljikovodika. Možda se upravo ovdje stvara novi oblik života. A možda i neki ovlik inteligentnog života postoji i pita se da li ima života u našem dijelu svemira…
Najmarkantnija zvijezda na slici je plavi div Deneb. Deneb ili alfa Labuda (α Cygni) je najsjajnija zvijezda sazviježđa Labud i devetnaesta najsjajnija zvijezda noćnog neba. Naziv „Deneb“ potiče od arapske reči „dhanab“ — rep, jer se nalazi u repu labuda (u tradicionalnom prikazu ovog sazviježđa). Zanimljivo je da je Deneb zvijezda sjevernjača Marsa. Deneb je jedna od najluminoznijih zvijezda Mliječnog puta i jedna od najdaljih zvijezda vidljiva golim okom. Procjena udaljenosti Deneba je problematična, ali je nakon revizije podataka sa Hiparcos-a izračunata vrijednost od oko 1425 svetlosnih godina. Na osnovu ove udaljenosti, procjenjena luminoznost Deneba je 54 400 puta veća od luminoznosti Sunca! Da se nalazi na udaljenosti na kojoj se nalazi npr. Vega, zvijezda Deneb bi bila magnitude -7.8 , bila bi vidljiva i danju, a noću bi bacala sjenku. Na osnovu luminoznosti i temperature, radijus Deneba je procjenjen na oko 108 radijusa Sunca. Pretpostavlja se da će u narednih nekoliko miliona godina postati supernova. Deneb je, inače, jedno od tri tjemena asterizma „Letnji trougao“ (preostala dva su Vega i Altair). Zajedno sa β, γ, δ i ε Labuda gradi asterizam nazvan „Sjeverni krst“.
“Uran u opoziciji”
Sinoć smo, po prvi put u BiH, snimili Uran. Uran je treći najveći planet i četvrti po masi. Udaljen je od Zemlje od 2.6 do 3.2 milijarde kilometara. Svjetlosti treba oko 2.7h da dođe sa Urana do Zemlje.
Koristili smo planetarnu kolor kameru QHY 5-II, Barlow 2.5x GSO sistem i Schmidt-Cassegrain teleskop 200mm/2000mm (Celestron C8). Obrada u Registaxu (610 frejmova).
Kako bi izgledala posjeta Uranu?
Iako nije najdalja planeta od Sunca, Uran je vjerovatno najhladnija. Od Sunca do Urana ima u prosjeku oko 2,88 milijardi kilometara, a do Neptuna 4,5 milijardi. Zašto je Uran hladniji? Zato što za razliku od ostalih velikih planeta on više prima nego što emituje toplote. Druge velike planete imaju vrlo toplo jezgro i zrače infracrvene zrake. Nešto čini da je jezgro Urana hladnije od tačke na kojoj bi zračio toplotu. Temperatura oblaka Urana pada do -224 stepena C.
Nagib ose Urana je ekstreman i iznosi oko 98 stepeni. Zbog toga izgleda kao da Uran leži na svojoj putanji oko Sunca. Iako dan na Uranu traje oko 17 sati, nagib Urana je takav da je jedan pol usmjeren ka Suncu, što znači da jedan dan, na recimo sjevernom polu Urana traje pola Uranove godine koja je 84 zemaljskih godina. Znači, ako na sjevernom polu Urana vidite izlazak Sunca, do njegovog zalaska moraćete da pričekate 42 godine. Potom dolazi tamna noć koja traje druge 42 godine, najduža noć u solarnom sistemu.
Boja atmosfere Urana u vidljivoj svjetlosti je plavkasta. Uran ima 27 satelita, ali su prilično male mase i svi zajedno jedva da imaju masu kao pola Tritona (najveći Neptunov mjesec). Na Tritonu su okeani prirodnog gasa (u tečnom stanju).
Najveći Uranov satelit je Titania čiji prečnik je kao pola prečnika našeg Mjeseca.